-Zašto si tako cinična?
- prije nego su započeli razgovor, vidio ju je kako sjedi i zamišljeno gleda
kroz prozor kafića u kojem su se nalazili. Morao je priznati sam sebi da nije
ljepotica na kakve je on navikao ali opet ga je nešto vuklo prema njoj. A ovo
je bilo pitanje kad ma ju je rekla da sjedi sama jer više nema vjere u ljubav.
-Eto vidiš, tako je
kako je. Ljubav nije za neke ljude. A očito sam ja ta osoba za koju ljubav
nije. - njezine oći boje tek izrasle trave izbjegavale su njegov pogled boje ugljena.
-Pa eto ja baš mislim
da si u krivu. Mislim da je ljubav za svakoga. Samo nisi naišla na pravu osobu.
- a tada ga je pogledala izravno u oči i kiselo mu se osmjehne.
-Ako do sada nisam naišla, onda neću vise niti naići. Moje vrijeme u ljubavi ili traženju drugog muškarca, polagano se završava. - primijetio je nešto poput umora u njezinim lijepim zelenim očima. -Jer umorna sam od traženja i davanja ljubavi nekome. - tada je ponovno skrenula svoj pogled. - Jer kao sto sam već rekla, ja nisam osoba stvorena za ljubav. -
-Zašto misliš da
nisi? - znao je da ga čekaju, znao je da mora ići, ali nekako mu se nije
odvajalo od ove strankinje kojoj nije znao niti ime. Gledao je kako se koleba,
mislio je da mu neće reci ništa, a onda je teško uzdahnula.
-Jer tražim ono što
ne postoji. - po drugi puta ga je pogledala. Samo sada samouvjereno, kao žena
koja točno zna sto želi. I u toj sekundi on je poželio nju. - Jer sam teška
osoba karakterno koja traži bezuvjetno ljubav, koja traži pažnju više nego sto
netko može pružiti, jer sam posesivna kad se tiče ljubavi, jer želim da budem
nekome na prvome mjestu, bez iznimke. Ali očito da su takve žene danas naporne
vama muškarcima. Jer ja kad volim, volim do kraja... Nikada na pola, nikada lažno.
- ponovno je skrenula pogled, a on joj je u tome trenu želio reći da se nikada
ne bi trebala sramiti onoga sto želi, zbog onoga što hoće, ali tko je on da joj
govori? Jer je on upravo sve suprotno od onoga što ona očekuje. - I što mi onda
preostaje nego da budem cinična i da više ne vjerujem u ljubav? Možda - zastala
je i on je u vidio bljesak boli u lijepim zelenim očima. - Možda kada bih bila ljepša...
Jer da se ne lažemo, znam tko sam. - promatrao ju je. Doista nije bila
ljepotica ali daleko od toga da je bila sad tolikog groznog izgleda da ju se ne
može niti pogledati. Daleko od toga da je bila toliko neprivlačna pa da ne može
privući muškarca, pa evo ga ovdje, sjedi s njom za stolom i razmišlja kako bi
bilo okusiti te slatke usne boje višnje, on koji pada samo na ljepotice. A ona
kao da je očekivala bar da joj nešto kaže, ali sto da joj kaže? Nekako mu je
njoj, strankinji koju je tek danas upoznao, nekako mu je njoj bilo pogrešno
lagati. A kad ništa nije rekao ponovno je uvidio bol. Bol s razočarenjem, ali
samo na sekundu. A zatim je nastavila kao da joj prije samo sekundu nije
isijavala toliko velika bol iz očiju, toliko velika da se i njemu stegnulo
srce. _Možda bih onda dobila što tražim. Jer zna se da će muškarci za lijepu ženu
učiniti sve, samo da ju imaju. Pa čak i ono sto ja tražim. -
-Ali nije li, malena,
onda to lažno? - nije prepoznao niti svoj glas kad je izgovorio to. Samo je Odmahnula glavom na njegovo pitanje.
- Čini mi se, da si uvijek naletjela na krive muškarce. Možda, ne možda,
zasigurno postoji netko tamo vani koji čeka na tebe. Koji će biti sretan što ćeš
upravo ti biti s njime..-nije prepoznavao više sam sebe. Što mu je pa da tako priča
s nekom djevojkom? On kada priča s nekom djevojkom onda mu je samo jedno na
umu. Da bude njegova. A sada tu tješi nju. A sada tu nju uvjerava u ljubav, on
koji u ljubav ne vjeruje. - Trebaš samo pronaći nekoga tko je dovoljno snažan
za tako snažnu i emocionalnu ženu. Muškarca koji će se znati nositi s tvojom
naravi. Negdje vani te zasigurno čeka netko takav. -
-Možda i čeka, ali ja
sam završila. Završila s traženjem ljubavi. - ponovno ga je pogledala svojim
samouvjerenim pogledom. - Od sada samo zabava. - a onda je začuo njezine riječi.
- Želiš li ti danas biti moja zabava? - ovome se nije nadao. Ne tako izravnom pitanju,
ne tako izravnom pozivu. Čekalo ga je društvo, ali ona ga je pozivala sebi, bez
ikakvih obaveza. Pa na kraju, krajeva, i ako nije bila njegova tip, ipak ga je
privlačila. I to više nego je bio spreman priznati.
-Dođi. - promuklo rekoše
kad uhvatio ju je za ruku i proveo prema svojoj hotelskoj sobi. U dizalu je
napokon spustio svoje usne na njene. Ona je znala što želi. Zabavu. To će joj i
dati. Bez imalo emocije, bez imalo ljubavi, ali kad su stigli do njegove sobe,
kad je počela da žurno svlači njegovu odjeću, znao je da nije u redu. I koliko
god ju želio ovoga trenutka, spustio je njezine ruke sa svojih prsa i odmaknuo
se od nje. Mukom, ali se odmaknuo. On koji nikada nije odbijao niti jednu ženu.
Nju je odbio. Gledala ga je u nevjerici ne znajući sto učiniti. Jedino sto
osjetila je bilo je poniženje. Zar je doista mislila da može biti s nekim kao što
je on? On je čovjek od čije ljepote klecaju koljena. Zašto je uopće pomišljala
da bi ove noći mogao biti njezin? Kao da je pročitao njezine misli. - Ne,
malena, nije onako kako misliš. Ja... Jednostavno ne mogu. Želim ali ne mogu.
-sjeo je na krevet pokrivajući svoje lice da ga ne vidi. - Ne mogu i ne želim
te povrijediti. Pa čak ti niti ime ne znam. -
-Ime ti nije bilo
problem kada si pristao. Slobodno reci da nisam za tebe pa da ostanemo bar
ljudi koji su se eto slučajno upoznali. Pa da mi bar u sjecanju ostane lijepa večer
iz kafića! -
-Ja nisam za tebe. -
potiho izgovori.
-Izgledaš kao čovjek...
-
-Znam! - bijesno viknuše.
- Znam kako izgledam. Kao muškarac kojemu nije bitno ništa. Koji spava sa
svakom! I istina je! Takav sam! -
-A opet mene odbijaš.
- razočarano izgovoriše. Ustao se i na brzinu se stvorio pokraj nje. Bio je tik do njezinih usana. Kako ih je samo
želio poljubiti, no s mukom se odupre.
-Prva i jedina. -
-Eto baš mi je drago.
- Ironično mu odgovori.
-Ne razumiješ malena.
-
-Ime mi je Natalija.
-
-Dobro, Natalija, ali
mora shvatiti da ja neću ovo učiniti. I odbijam te upravo jer te ne želim
povrijediti. Ovo nije za tebe. Ja nisam za tebe. Pogrešna sam osoba, pogrešan čovjek,
pogrešan muškarac. Jer koliko god glumila, vidi se u tim tvojim prelijepim očima
da želiš ljubav. - zastala je na tren.
Kako je iz onoga što je rekla zaključio da ona želi ljubav? Kako je
uspio prodrijeti ispod njezine maske, jedan običan čovjek, jedan stranac kojega
je tek upoznala? Kako je bilo moguće da je u tih par trenutaka u biti shvatio
što joj treba? Zatim se pribrala.
-Ako ti ne želiš
provesti noć sa mnom, onda ću naći nekoga tko želi. Bez lažnog morala koji mi
tu prodaješ. Jer oboje znamo da ćeš već sutra dovesti neku drugu u krevet.
Možda već i danas. A meni tu prodaješ moralne priče. -okrenu se kako bih
otišla, no on ju uhvati za ruku i zaustavi. Bio je tik do njezinih privlačnih
usana.
-Ne možeš to učiniti.-tiho
rekoše.
-Zašto ne?-o kako je
samo bila bijesna na njega.
-Jer ti nisi za to.
Nisi samo zabava za noć. Ti daješ sve. Daješ svoju ljubav do kraja, nije li
onda pošteno da I to dobiješ zauzvrat? A ne da se podaješ svakom strancu koji
naiđe. Samo da ne bi bila povrijeđena, a u biti bit ćeš povređeniija nego
misliš.-u jednom trenutku dobila je dojam da se obraća njoj, njoj, a da misli
na sebe. u jednom trenutku u njegovom mrkom pogledu uvidjela je tračak
usamljenosti.
-Ženskar pa mi priča
o moralu.-
-Da.-niti njezine
ogorčene riječi nisu ga izbacile iz takta.-Upravo tako. Jer te želim odgovoriti
da ne ideš na taj put. Taj put je usamljen, taj put nije za osjećajne osobe
poput tebe. Ne budeš li dovoljna čvrsta, ne budeš li uspjela skriti svoje srce
toliko duboko da ga nikada više ne možeš pronaći, ne kroči putem na koji si krenula. -pustio je njezine
ruke.-Jer, malena, taj put zna dosta puta biti usamljen.-tuga koja izbijala je
iz njega smirila je njezin bijes.
-Da li si I ti usamljen?-što mu je bilo pa da joj kaže takvo što? Ali njezine oči, te prodorne oči kao da su izvlačile ono najgore, ono najbolje iz njega. Pred tim pogledom mogao bih izreći I svoje najstrašnije grijehe koje ikada počinio je.
-Možda.-tiho
odgovori.-Ali to sada nije važno. Ja…ne znam ali ne želim da budeš
povrijeđena.-
-Ti? Ti kojemu niti
ime ne znam? Ti, koji si me tek danas upoznao?-
-Ponekad stranci
bolje razumiju nego bližnji. Možda neki stranci bolje osjećaju tuđe osjećaje
nego bližnji.-bio je u pravu. On, stranac ju je u trenu razumio bolje nego
njezini prijatelji. No nije mu željela priznati to. Nije mu željela tako povrijeđena
priznati da je u pravu. Neće mu još I to dopustiti, ne nakon toga što ju je ponizio
tako da ju je večeras odbio. Ma što god učinio ili rekao, ona se zbog njega
trenutno osjećala povrijeđeno, odbačeno. Nedovoljno. Da, bila je to riječ koju
je tražila. Bila je nedovoljna čak I za ženskara poput njega. Ma što god on
rekao. Slegnula je ravnodušno ramenima I krenula prema vratima.-Gdje ćeš?-ponovno
ju je uhvatio za ruku, želio ju je pustiti da ode, da ode od njegovog
uništenja, a s druge strane želio ju je za sebe. Da bude s njime, da pričaju,
da ga gleda tim svojim zelenim očima, da ju nasmijava. Da gleda njezin lijepi
osmijeh.
-Idem po ono što želim.
Kad me ti ne želiš, možda tamo vani postoji netko tko me želi.-otrgnula se od
njega I otvorila vrata kako bi zauvijek otišla od njega.
Gledao je kako
odlazi, kako zatvara vrata za sobom, vrata koja će zauvijek ostati zatvorena.
Jer bilo je pitanje da li će ju ikada vise vidjeti. Sjeo je ponovno na krevet i
gledao u prazna vrata kao da ju očekuje. Kao da će se svakog trena pojaviti i
izbrisati njegove riječi svojim mekim poljupcima, kao da će se vratiti spasiti
ga svojoj ljubavlju. Glasno je izdahnuo... Možda on je ženskar, možda je ono
sve sto joj je napričao, ali negdje u dubini duše znao je da je i on samo
ljudsko biće. Ljudsko biće koje treba ljubav. Možda ju je zato odbio. Možda da
toj strankinji što upoznao je danas, možda da joj pokaže da i on zaslužuje
ljubav. Ali ona nije vidjela dalje od onoga sto joj je on predočio. Nije
vidjela dalje od njegovog raskalašenog života. Ona ga je vidjela samo površno,
kao znak zabave za nju... I ako je on sve žene do sada tako gledao, ipak ga je
zaboljelo negdje u srcu što je ona samo to uvidjela u njemu. Samo zabavu, samo
ispušni ventil kako bi zaboravila na sve drugo. Morao se pribrati... Što mu je pa
da mu jedna nepoznata djevojka, djevojka koja nije bila njegovog kalibra,
djevojka koju tek upoznao je, toliko opsjeda misli ?
Društvo ga je već čekalo.
Znao je. Pribrao se, i ako je slika njezinih lijepih tužnih očiju i dalje bila
prisutna u njegovim mislima.
Čekali su ga puno
dalje od mjesta gdje ju je sreo. Puno dalje od kafića u kojem ju je upoznao. Možda
je i tako bolje, ako ne ide tamo, neće ju sresti... Jer ako ju sretne još
jednom dok je sama... Neće se moći kontrolirati, neće moći obuzdati svoju želju
za njom a nju ne želi povrijediti.
Ali bila je tamo.
Tamo daleko, tamo gdje ga je čekalo njegovo društvo. Kad uvidio ju je, srce mu
je odjednom poskočilo. Ali nije bila sama. Ljutito je vidio da je pronašla
nekoga tko će večeras ispuniti njezinu želju za ubijanjem ljubavi. Želio joj je
priči, Želio ju je maknuti od toga muškarca, ali ona ga je tada uhvatila za
ruku i povela sa smiješkom. Njezina nova žrtva otišla je van nakon što mu je nešto
šapnula i onda se zaustavila blizu njega. Toliko blizu da kad bi spustio glavu
mogao bi ju ponovno poljubiti. Ljutito ju je gledao u te zelene oči. Uhvatio ju
je snažno za ruku I tiho, potiho, bijesno upitao.
-Što radiš? - Zar ga
nije slušala kad joj je pričao?
-Ono što sam ti rekla
da ću učiniti. Ponudila sam ti da budeš ti umjesto njega ali ti si odbio. Makar
sam za njega dovoljno dobra. - gledao je očaj kako se pojavljuje u tim zelenim
očima. - i po prvi puta ga je zaboljelo srce zbog neke žene.
-Malena, ne radi to.
- tiho rekoše glasom koji nije prepoznavao. Očaj možda?
-Ja sam Natalija. Već sam ti to rekla! - istrgnula je svoju ruku od njegove i potrčala u zagrljaj nepoznatom muškarcu njega ostavljajući u besanim noćima, ostavljajući ga u znatiželji kako bi ti bilo biti njezin. U želji da bude kraj njega. No sve će to morati zaboraviti. Jer on nije niti će ikada biti za nju. On je daleko od onoga sto ona traži.
Primjedbe
Objavi komentar