NA RUBU LJUBAVI: dio prvi

U zlatnoj večernjoj haljini izgledala je poput neke elegantne dive. Na vrtoglavo visokim štiklama gledala je oko sebe I anđeoskim osmijehom osmjehivala se muškarcima u njezinoj skupini. Izgledala je poput holivudske glamurozne dive. Dobro je poznavao tu vrstu žena. Misle da mogu imati sve što požele. A on je oduvijek bio slab na žene. Pogotovo na ljepotice poput nje. No na teži način naučio je lekciju. Koliko god se trudio, koliko god da je on bio zavodljiv, atraktivan, ugodnog društvo, niti jedna nije vidjela dalje od njegovog novca. Niti jedna se nije zadržala duže vrijeme. Sve od reda bile su ljepotice, no niti jedna ga nije uspjela zadržati. Možda je bio bogat, no u početku to nije iskazivao, nije im kupovao skupocjene poklone kako bi zadržao njihovu pažnju, njihovu vjernost.  Štoviše, ucjenjivale su ga.  Znale su čime raspolažu, znale su da brzo mogu naći drugoga, zamijeniti ga kao kakvu stvar, I to im je išlo u prilog.  Prozvale su ga škrtim. Samo jer je prvo htio vjernost, dokaz da im je bitan on, a nje njegov novac. Ako bi ikoja uspjela dostići ono što on želi poklonio bi joj I dvorac koje bi se I kraljevna posramila.  No nakon toliko godina shvatio je da ga niti jedna istinski nikada nije voljela. To je bilo njegovo prokletstvo.

I tada je odlučio preokrenuti svoje izglede ,svoj status I svoju moć u svoju korist.

Bez obzira na sve, on je ipak bio samo jednostavan dečko koji traži ljubav. Ženu koja će ga voljeti bez obzira na njegovu materijalnu situaciju.

Pokušao je sa svim vrstama djevojaka. Ljepoticama, onima malo manje atraktivnima , bogatima, vjerovao je da njima nije bitan novac, kako se je samo prevario, pokušao sa siromašnima, vjerujući da su one drugačije odgojene, sve su vidjele samo njegov novac. A kada nije pronašao ono što traži okrenuo je drugu vrstu ploče I zaigrao drugu vrstu igre.

Znajući da svi gledaju njegov novac, novcem ih je zavodio, novcem ih je ponižavao. Nikada si više neće dopustiti da se one igraju s njime.

A ona je izgledala tako prekrasno. Čim ju je ugledao prepunoj ljudi odlučio je: večeras je njegova, a sutra ga već nema.

No čini se da neće ići tako lako kako je zamislio.

-Nisam bio svjestan što točno to obasjava prostoriju s takvom svijetlošću dok nisam uvidio tebe.-tiho joj je rekao kad približio se s njezine desne strane. Okrenula je glavu samo kako bi mu uputila prijezirni pogled. -Ne moraš me, lutko, gledati kao da te želim pojesti.-

-Oprostite, gospodine, zar se mi poznajemo kada se usuđujete zvati me intimnim nadimcima?- nije mogla poreći da je itekako bio privlačan. Crna kosa, tamna put, tamne oči mrkog pogleda. Izgledao je poput vražićka iz pakla. Itekako privlačnog vražićka. No ona je ipak bila malo tvrđi orah. No ništa za njega. I takve je osvajao s lakoćom.

-Na moju žalost ne. Ali na tvoju sreću, upoznat ćemo se večeras.-

-Meni se čini da ipak nećemo. Oprostite, gospodine, imam drugog posla trenutno.-okrenula se prema grupi muškaraca I žena koji su ga pozdravili I priključila se njihovom razgovoru. Ostao je zapanjen njezinim ignoriranjem. Njezinim hladnim odbijanjem. No to ga je samo dodatno motiviralo. Osobe njezine klase poznavao je I predobro. Bar je tako mislio jer ih je sve trpao u isti koš.

Stoga se I on uključio u razgovor. Bio je itekako poznat u ovim krugovima.

-Leone, drago nam je što si našao vremena pa nam se ipak odlučio pridružiti.-starcu nasuprot njega  cijelo se lice kada uvidio ga je.

-Bilo je malo teže, no znate da ja rijetko kada odbijam dobrotvorne zabave.-na njegovu izjavu samo je preokrenula očima pretpostavljajući da izigravanjem dobrice skuplja poene kod drugih djevojaka. No ona nije bila jedna od tih.

-Znam da je sigurno bilo teško od svih tih obaveza koje imaš. Stoga smo svi izuzetno sretni što si nas počastio svojim dolaskom. Možda nisi upoznao damu pokraj sebe. Rođakinja je vlasnika lanaca hotela Gold star. –

-Doista?-okrenu se prema njoj.-Tko bi ikada mogao pomisliti da Tomas ima tako lijepu rođakinju.-

-I mi smo iznenađeni.-začula je smijeh koji se proširio skupinom. Začula je smijeh iza svojih leđa. Pripadao je njezinom rođaku Tomasu. Prihvatio je šalu na svoj račun bez da se imalo uvrijedio.

-I sam se čudim. U našoj obitelji jedino su ona I njezina majka ljepotice. Čak ni za nju ne znamo na koga je.-iskreno se nasmijao I to je najviše voljela kod rođaka kojeg je obožavala. Tomas je bio bratić njezine majke. Jedini rod koji je imala jer svoga oca nikada nije upoznala baš kao niti njegovu rodbinu.-No da ti nije palo na pamet da išta pokušaš s njom.-uljudno se pozdravio sa Leonom. S drugima je već bio ove večeri.

-Tomase.-nevino se osmjehnu. Možda je između njih postojala velika razlika u godinama, no krug ljudi s kojima su se družili uglavnom je bio isti. Tomas je bio prva od osoba koja ga je prihvatila u ovo visoko nemoralno društvo kada se je tek pojavo na scenu kao novopečeni bogataš.

-Oboje znamo tko si I za što si sposoban.-prislonio se pa mu šapnuo.-Ni ja nisam daleko od tebe, oboje to znamo. No mojoj se nećakinji ne približavaj. Znaš da ću ti sve dati I dozvoliti, no za tebe je zabranjen pristup njoj.-Tomasa je poznavao I predobro stoga je znao da misli ozbiljno. Smrtno ozbiljno. No bilo je nešto u djevojci kojoj nije znao ime. Znao je samo da ga je neobično privlačila.

-Niti kao prijatelj?-

-Zar si ikada mogao biti prijatelj s bilo kojom djevojkom?-odmaknuo se od njega ali opet su pričali tiše kako ih drugi ne bi čuli.

-Mogu pokušati.-

-Slobodno. Samo moja Evelina neće biti tvoj pokusni kunić.-Evelinin ujak, I ako ga nije znala viđati mjesecima, oduvijek je prema njoj bio previše zaštitnički nastrojen.

-Tomase, opusti se.-opušteno je rekao no Tomas ovoga puta nije popuštao. Od kada ga je prihvatio u visoko društvo Tomas je Leona prihvatio kao dio svoje obitelji. Možda čak kao sina kojega nikada nije imao. Pomogao mu je da se probije, da ga ljudi vide, da ostane zapamćen, štoviše čak su u duetu zavodili žene. Tomas je što se toga tiče bio pokvaren jednako kao I on, možda čak I više nego on.

-Ne, Leone, upozorio sam te. Ne približavaj se mojoj nećakinji. Niti išta pokušavaj. Oboje  jako dobro znamo da iz toga ništa dobro neće izaći.-spoznaja da je lijepa Evelina razlog koji skoro pa uništava njihovo prijateljstvo, da je Tomasu važnija neka osoba, osoba koju Tomas nikada nije Leonu spomenuo, važnija od njega uznemirila je Leona. Tomas je rijetko kada govorio o svojoj obitelji, stoga ga je Leon smatrao kao I sebe, vuka samotnjaka koji nema nigdje nikoga stoga ga je sebično prisvojio sebi kao strica, oca, jedinog prijatelja u ovim krugovima. Posesivan na ljude koje voli  I koji vole njega bez ikakve koristi, iz straha da će ga ostaviti kao I svi drugi, postao je ljubomoran poput djeteta kad shvatio je da mu je neka djevojka važnija Tomasu od njega. A on je mislio da su njih dvoje obitelj. U njemu je vidio očinsku figuru koju kod pravog oca nikad nije vidio.

-Ako tako želiš.-popustio je previše lagano. Tomas ga je poznavao predobro. Leon ne odustaje tako lagano. Da tako lagano odustaje nikada ne bi bio tu gdje se sada nalazi. Evelina je sa znatiželjom sve slušala. Kako je samo bila ponosna nas svoga ujka koji branio ju je. Baš kao I Leon I ona ga je smatrala svojim ocem. Ona je bila njegova kćer bez obzira na sve što stoji između njih. Možda ju do sada nikad nije uveo u svoj svijet, no njezinoj majci I njoj, upravo zahvaljujući njemu, nikada ništa nije nedostajalo.

Leon je I dalje stajao pokraj nje. Mogla je osjetiti njegov zavodljiv parfem. Možda je bio umišljeni razvratnik  no za to je itekako imao osnove.  Bio je itekako zgodan muškarac. No u ovome trenutku muškarci u tom smislu ju nisi zanimali niti malo.

***

Bijaše ljeto. Sve je vrvjelo bogataškim skupocjenim tulumima I zabavama. Kod ujaka je došla kako bi se maknula iz svojeg svijeta. Kako bi zaboravila na svoju prošlost. Možda stvorila novi život. Kako Tomas nije imao djece I bio jedinac, baš kao I njezina majka, ona mu je bila najbliže kćerki pa joj je čak ponudio I mjesto direktorice u njegovom hotelu. Nije još  prihvatila. Prvo je željela stvoriti novi život, no trebalo joj je još vremena. Stoga ju je pozvao da provede ljeto kod njega kako bi ju  upoznao s ljudima iz njegovog svijeta. Do sada je bila premlada, uvijek joj govoreći da su to ljudi bez obraza, savjesti I morala. Ubrzo je I sama počela uviđati istinu u njegovim riječima, istinu od koje ju je njezin ujak uvijek nastojao zaštititi.

No sada joj je dopustio da ide na koju god zabavu želi.  Išla je. Na svakoj ga je srela. Svaki put bio je sve ljepši, sve privlačniji.

Bilo je to nakon pet dana od njihovog prvog susreta. Stajao je nasuprot nje. Ona u jednoj skupini ljudi, on sa drugom. Dok god nije bilo Tomasa na vidiku mogao ju je promatrati dokle je to želio. A želio je dugo dugo gledati to prelijepo lice. Okretao se da ju vidi, dizao čaše šampanjca u njoj u čast, diskretno namigivao preko cijele prostorije. Pričao s drugima no nju gledao pogledom grabežljivca.

Izbjegavala je njegove poglede, njegovo namigivanje, štoviše, na svakoj zabavi izbjegavala je društvo u  kojem se on nalazi. Neće dopustiti da ju još jedan muškarac uništi. A on je upravo to imao na umu. Zavesti ju kao I svaku drugu, a onda ju hladnokrvno ostaviti.

No njezino ignoriranje samo je rasplamsalo srast za tom igrom.

Prolazile su zabave, uvijek sa istim scenarijom: nije joj se približavao što bijaše izuzetno teško s obzirom na činjenicu da je na svakoj zabavi bila sve ljepša I ljepša, cijelu ju je večer skidao pogledom a onda je na kraju večeri otišao ruku pod ruku s nekom drugom ljepoticom. Ponekad I sa dvije. Dok bi izlazio s njima ruku pod ruku izazivao ju je pogledom  kao da želi da se u  njoj rodi ljubomora, da potrči za njime. No pomisao da je svaku večer s drugom stvorio je suprotni efekt. Ta činjenica joj se jednostavno gadila.

Bila je nova. Bila je Tomasova nasljednica. Bila je prelijepa. Njezin osmijeh bio je kao iz sna. Njezin osmijeh bio je čarolija koja osvjetljava svaku prostoriju u kojoj se ona nalazi. Svi su je željeli upoznati. Djevojke su je željele u svome društvu kako bi saznale nešto prljavo o njoj pa to iskoristile. Bila je prevelika konkurencija.

Muškarci su se natjecali s kojim će otići sa zabave. Kome će pokloniti svoje dragocjeno vrijeme. No nisu znali da on igra istu igru. Protiv njega nisu imali šanse. On je bio ipak jedan od najboljih igrača. No čini se da čak niti on nije imao šanse kod nje.

Pete večeri  zabave uvidio je kako su se njegovi prijatelji sjatili oko nje. Njegovi prijatelji, isti kov ljudi kao I on: zavedi I odbaci, već su stajali oko nje. Uvidio je kako joj se jedan od njih udvara. Nudio ju je šampanjcima, koliko god ona odbijala, on nije prihvaćao. Štoviše, dopuštao si je da ju dotakne, dok bi joj dodavao čašu za čašom,  dok je ona uporno željela izbjeći njegov dodir.

Leon se ogledao po prostoriji u potrazi za njezinim ujakom kojega cijelu noć nigdje nije zamijetio. Odlučio je da je vrijeme da svoju igru dovede do kraja pretpostavljajući da ju je zaintrigirao svojim ponašanjem. Uobraženo pomislivši kako ga ona želi. Prišao joj kad je uvidio da se njegov prijatelj sklonio od nje zbog nekog drugog posla.

-Gospođice Evelina.-sarkastično joj se nakloni.

-Dobro večer, gospodine.-srdačno ga pozdravi gledajući ga izravno u oči kao da u njemu traži spas od situacije u kojima se večeras našla. On je bio jedina poznata osoba trenutno tu. Bio je Tomasov štićenik. S nadom je pomišljala da će ju spasiti od napornih ljudi koji joj nisu dali mira cijelo večer od kada su otkrili da njezinog ujaka nema. Na tren se izgubio u tim prelijepim smaragdnim očima. Njezin pogled bio je vapaj u pomoć I na tren je umalo zaustavio sve, no onda se brzo vratio u stvarnost.

-Večeras ste bez pratnje svoga zastrašujućeg ujaka?-

-Tomas je imao nekakav hitan poziv pa me je nažalost morao ostaviti samu.-

-Pa po vašem društvu ne bih rekao na vašu žalost. Znate ono, kad mačke nema, miševi kolo vode.-prijezirno se osmjehnu. Iz pogleda koji mu uputiše sijevao je bijes. Kako se je samo prevarila u vezi njega. Kako je samo naivno pomislila da zaštiti će ju od nemilosrdnih ljudi u čije je kandže večeras bila bačena. No čini se da je on najnemilosrdniji od svih. Njegove kandže, čini se, najoštrije su.

-Kako to mislite?-

-Sada kada njega nema, sada ste tek na vrhu, zar ne? Tek sada izbija tvoje pravo lice. Cijelu večer gledam kako se tim svojim nevinim osmijehom smiješ ljudima oko sebe, kako bi ih uhvatila u svoju zamku.-

-Zamku?-bezobraznijeg muškarca još nije srela. Ne poznaju ju niti malo a već donosi zaključke o njoj. Neotresit, bezobrazan, uobražen, bez imalo stida I srama.

-O pa ne pravi mi se tu nevina kao da ne znaš o čemu pričam. Upoznao sam ja, lutko, I previše žena kao što si ti. Sve sama nevinašca, a u biti su prekriveni vragovi. Mala, jadna, siromašna djevojka koja svojom ljepotom odlučila je zavesti dobro potkovanog muškarca.-bez riječi je slušala kako ju neprestano vrijeđa. Ujak ju je upozorio na ljude poput njega, bogati, razmaženi bogataši za koje su svi ispod njih niškoristi. Boljele su je njegove riječi, o itekako boljele, jer nije znao ništa o njoj, a vrijeđao ju je bez da je trepnuo. Bez obzira na bol koju je osjetila nije mu željela pružiti zadovoljstvo da vidi kako ju je povrijedio.

-Čini mi se gospodine, da ste upravo vi žrtva jedne takve male siromašne vragolanke prekrasnog izgleda koja vas je namjerno zavela, bez namjere da vas voli dok ste vi pali na koljena pred njom, a ona vam je bezdušno slomila srce. Jer eto takve smo mi siromaše djevojke.  Slomljeno srce, slomljeni ponos pa ste sada ljuti na sve žene ovoga svijeta. Jer ste upravo vi bili nesposobni zadržati jednu običnu seosku djevojku koja je trebala ljubiti tlo po kojem vi hodate samo iz zahvalnosti što ju je bogataš kao vi pogledao. Što joj je dopustio da mu se približi.-nepokolebljiva. To je prvo što pomislio je kad mu je odgovorila. Pomislio je da će svojim riječima srušiti njezino samopouzdanje no izgleda da ga je samo dodatno povećao.

-Možda.-uperio je pogled ravno u nju. Proučavao je njezino lijepo lice. Pogled mu se zaustavio na njezin ružičastim usnama…od pogleda na njih u njemu se stvorio neki njemu nepoznati osjećaj, neko nepoznato uzbuđenje. Bio je zavodnik prve klase, dobro je znao kako se I što radi, no pogled na njezina lijepa usta smeo ga je u potpunosti. Na njoj je sve bilo neodoljivo. I taj osjećaj mu se nije nimalo svidio. Brzo se je morao vratiti u stvarnost.-No znaš li što, lutko? Možeš ti izigravati nevinašce koliko god želiš, no svatko ima svoju cijenu.-prišao joj je bliže pa šapnuo.-Ti samo reci koja je tvoja pa da odemo zajedno sa ove dosadne zabave.- nije mogla povjerovati u ono što čuje. On joj nudi novac da bude s njim. Kao nekoj dami noći. Svakom njegovom riječju u njoj je sve više rasla želja da ga ošamari, a sada…sada je dostigla vrhunac. No neće napraviti takvu scenu. On je dobro poznat u ovim krugovima, ona je tek pridošlica. On je bogataš, ona tek jedna siromašna djevojka. Njemu su dopuštene svakojake stvari.

-Možda da. Možda svatko ima svoju cijenu.-samouvjereno odgovoriše.-Samo gospodine Leone.-približila mu se kako bi I ona njemu potiho šapnula.-Samo vi nemate dovoljno za mene. Ja sam za vas preskupa.-okrenula se I skoro pa trčeći napustila prostoriju. Nije se niti snašao, a nje već nije bilo, no dok mu je stajala tako blizu da je mogao osjetiti njezin miris, njezin nježni parfem na vratu i odjednom ga je obuzela snažna želja da ju poljubi. Da poljubi taj njezin nježni vrat. A riječi koje mu je šapnula uznemirile su ga I više nego je trebalo. Čak joj nije stigao ništa odgovoriti jer nestala je brzinom munje.

Žene su skakale oko njega, no pogledom je tražio samo nju. Pogledom je tražio malu prkosnu lutkicu zvanu Evelina, no na njegovu žalost nije je bilo nigdje.

Pomisao da je otišla s nekim drugim sa zabave uznemirila ga je. Do sada nikada s nikime nije otišla, no večeras nema Tomasa, možda večeras koristi svoju moć koju joj daje njezina ljepota. Razmišljajući o njoj kao o nekoj lakoj ženi gadio se sam sebi. Bez obzira na riječi koje joj je izgovorio, on ju nije doživio kao neku laku ženu koja će svaku večer biti s drugim u krevetu. Bio je to samo njegov štit jer privukla ga je na prvu. Njezina pojava očarala ga je više nego je bio spreman priznati I to ga je uplašilo. Želio ju je, a znao je, kad bi joj se prepustio, pokraj nje, bio bi onaj stari Leon, Leon sa srcem. Predao bi joj svoje srce, jedino oružje kojem ga može uništiti. Stoga je postupio kako je postupio. Da prihvatila je njegovu ponudu, njegov novac, želja za njom odmah bi se ugasila a ovako se strast u njemu dodatno rasplamsala. Nije znao da li je ljut na nju ili na sebe.

Sjedila je na neosvijetljenom dijelu terase lica prekrivenog dlanovima. Nije mogla zaustaviti suze koje tekle su njezinim prelijepim licem. Nije željela razmišljati o njemu. Došla je ovamo kako bi zaboravila prošlost, kako bi zaboravila na muškarce, no sve se čini kako joj to ne polazi za rukom.

Kada ga je prvi puta vidjela ostala je zapanjena njegovom ljepotom. Tomas joj je pričao o njemu. No nikada joj nije spomenuo da je oličenje ljepote, a budući da je bio s Tomasom jako blizak, naivno je pomislila kako će njih dvoje postati prijatelji. Kako će joj bar on pomoći u, za nju, nepoznatom svijetu. Uvesti ju u taj svijet, paziti na nju, praviti joj društvo no čini se da ju je njezino naivno srce ponovno prevarilo jer napokon  je shvatila  surovu istinu, nikoga osim ujaka nema tu.  Leon joj ne želi ništa dobro. Štoviše čini sve samo da ju zgazi samo jer je jedna obična siromašna djevojka koje on prezire, siromašna djevojka koja nije dobro došla u njegov svijet I on joj je to jasno dao do znanja. Pitala se kako ju je ponovno neki muškarac mogao tako povrijediti.

Napokon ju je pronašao. Bila je ruku pod ruku s njegovim prijateljem od čijeg se dodira još nedavno trzala. Bijesno je gledao kako šeta s njime po prostoriji. Kako ju on vodi prema plesnoj prostoriji. Nije mogao zaustaviti svoj bijes. Bio je na drugoj strani prostorije no brzo ju je u par koraka prešao samo kako bi im zasmetao na njihovome putu.

-O, gospođice Evelina.-pun bijesa prijezirno joj se obrati.-Vidim da ste ipak našli nekoga tko vas može priuštit. -pogledala je njegove tamne oči u nadi  da će vidjeti bar malo kajanje zbog svih uvreda koje joj je izrekao ovu večer. No u tim hladim očima nije pronašla ništa drugo nego li samo zločestoću.  A ako je pomislio da će mu popustiti, da će se rasplakati ili slomiti pred njim onda ju je tek podcijenio.

-I sami ste rekli, svatko na ovome svijetu ima svoju cijenu.-bila je čvršća nego je mislio.

-Kako je samo moguće da si izabrala njega? Bar svi ovdje znaju da sam ja među najbogatijima. To bi čak I ti trebala znati.  Da poželim, mogao bih ti kupiti I mjesec.-

-Rekla sam vam, gospodine, vi nemate ono čime biste mene mogli kupiti.-

-Leone, sada je već dosta!-njegov prijatelj više nije mogao trpjeti njegovu samodopadnost.

-Luka, ne petljaj se u ovo.-agresivno odgovoriše.

-Ovoga si puta stvarno pretjerao, ne misliš li tako?-

-Što tebe to briga? Znamo što ti želiš. Zavesti ju, iskoristiti I ostaviti.-

-A što ti, Leone, želiš? Zašto ju ja ne bih želio? Zašto ju I jedan muškarac ovdje ne bi želio? Djevojka je prelijepa.-Evelina se je odjednom našla u centru pozornosti I nije joj se svidjela ta ideja. Željela je samo pobjeći odavde.

-Da. Tko ne bi želio ljepoticu poput nje? No ti ćeš tu ljepotu iskoristiti I uništiti.-on je bio taj koji želio je ono što predbacuje svome prijatelju. On je bio taj koji ju je želio. Koji je smislio okrutnu igru, no pomisao da bi ju netko drugi namjerno povrijedio u njemu je budio osjećaj bijesa. Želio ju zaštitit od drugih, no od njega joj je trebala najveća zaštita. A to joj nije mogao pružiti.

-Ako ju itko uništava, onda si to ti! Kako te nije sram doći ovamo I nuditi joj da ju kupiš? Kao da je komad namještaja. Kao da je neka prostitutka.-Luka je s gađenjem pogledao Leona.

-Luka, molim te, idemo.-tiho je rekla želeći smiriti nastalu situaciju no bezuspješno.

-Ne ideš ti nikuda s njime!-bijesno rekoše I povuče ju na svoju stranu. Njegov razum je sada se negdje izgubio.-On te želi samo iskoristiti.-brzo se oslobodila njegovog stiska I prkosno ga pogledala.

-Zar ne rade to svi ljudi tvoga ranga? Nađu neku jadnu djevojka, zavedu je pa ju bez imalo kajanja ostave? Rekao si mi večeras, svatko ima svoju cijenu. Pa čini se da tvoj prijatelj Luka ima ono čime se mene može kupiti. Za razliku od tebe.-nije popuštala pred njim, nije željela ispasti slaba I ako se je raspadala. A njezin odlučni stav samo je pojačao želju da bude njegova. I samo njegova. A pomisao da ode s Lukom ili bilo kojim drugim muškarcem  iz ove prostorije pogodila ga je poput munje I palila njegovo ledeno srce.

-Pusti ju, Leone. Samo joj štetiš.-

-Šuti!-viknuo je glasnije nego je želio. Osjećaji su nadvladali njegov razum.

-Zašto da šutim? Zar nisi upravo ti, zar nisu upravo te tvoje riječi, to tvoje ponašanje, razlog  što sam ju pronašao samu uplakanu na terasi? Djevojka je doslovno jecala, a svi su vidjeli kad si joj prišao dok mene nije bilo. -slika prelijepe Eveline kako stoji sama u mraku, uplakana, zbog njega, izazvala je toliki bijes u njemu da je njegova šaka poletjela prema Luki. Želio je udariti sebe, on je bio taj koji izazvao je njezine suze, no to je bilo nemoguće.

Dok je Luka ležao na podu pogledao je prema njoj a ona je ponizno spustila glavu srameći se što ju je itko vidio da plače. Srameći se kako je on saznao da je plakala zbog njega.  I ta scena ga je potresla više nego išta ikada. Želio je uništiti sam sebe.

A onda se brzo pribrala I spustila do Luke kako bi mu pomogla.

-Ti doista nisi normalan!-ljuto je viknula. A on nije znao što da radi. Ne pamti kad je tako izgubio glavu zbog neke djevojke. Ona je došla kao tornado koji je polagano urušavao njegov, do sada, staložen, život. To si ne smije dopustiti. Trenutak ju je gledao kako pomaže Luki, kako njezine ruke dodiruju njega I polagano je ponovno gubio svoj razum. Brzo se okrenuo I po prvi puta sam otišao sa zabave.