SRCE OD LEDA: prvi dio

Uznemirena okrenula je svoje prelijepo tamno lice od njega ne želeći ga pogledati u te njegove plave ledene oči. Oči koje su otkrivale sve tajne koje skrivale su u njoj, oči koje tjerale su je da skine sav taj lažni oklop kojim se štiti od svijeta.

-Voljela bih…voljela bih da odeš sada.-tiho mu rekoše na njegovo zaprepaštenje. Ležali su u njezinom stanu, u njezinoj spavaćoj sobi, nakon jedne lude noći, noći za koje su znali da će se jednom kad tada dogoditi. Oboje su bili zgodni, lijepi, privlačni. Omiljeni u društvu, on je plijenio poglede žena gdje god bi se pojavio, a ona, prelijepi tamni anđeo, plijenila je muške poglede bilo gdje. Mogli su imati koga su željeli, samo jedno drugo ne. Sve do sinoć. Sinoć je bila noć koja mijenjat će njihove živote. Poznavao ju je, pomislio je, s njime bit će drugačije, neće biti ta Mia koja se predstavlja vanjskom svijetu. Bila je. Poznavao je skoro svaki njezin dio života, osim ovog sada. Pomišljao je, sebično, jednom kad bude njegova, ostat će zauvijek njegova. On će biti taj koji promijenit će je, on će biti taj koji srušit će sve njezine obrane. Kako se je samo prevario. Jer sada tretirala ga je kao I svakog svog ljubavnika. Bez imalo poštovanja. Mislio je da će bar s njime biti drugačije. Ipak se poznaju. Ali čini se da bilo je još gore nego s drugima.  Pružio je ruku prema njoj želeći ju privući prema sebi no ona se brzo odmaknu od njega.-Idi.-tiho mu kaže.

-Mia…-

-Želim da odeš.-

-Ja nisam tvoja igračka kao svi oni što dovodiš u svoj krevet!- nikada  do još nije začula takav bijes u njegovom glasu upućen njoj.–Ne možeš niti nećeš se igrati sa mnom kao s njima!-šutke je slušala kako njegov bijes izvire iz njega. Nije se niti pomaknula. Niti onda kad se ustao, pokupio svoju odjeću s poda I iz jurio iz njezine spavaće sobe. Tek kada je zalupio vratima njezinog stana, trgnula se je I pogledala prema vratima kroz koje je prošao.

-David…-drthajući je prošaptala njegovo ime znajući da je ova noć prekretnica svega.

*****

Njegov život uzdrmala je prije dvije godine kada doselila se u stan preko puta njegovog. Taman anđeo, njezina tamna put, njezina dugačka kosa boje ugljena I njezine tamne tamne oči činili su je tamnim anđelom ljepote.  Useljava se jednog kišnog dana, naišao je na nju dok je sama nosila kutije u novi stan. 

-Trebaš li pomoć?-kavalirski je upitao. Podigla je glavu I tog trena izgubio se u njezim tamnim očima. Očima koje bile su, čini mu se, vlažne od suza.

-Ne hvala.-s prezirom odbiše. Kao da je je on kriv za njezine suze.

-Kako želiš. No ako zatrebaš pomoć, samo pokucaj. Moj je stan nasuprot tvome.-pokaže prema svome stanu, no nju nije zanimalo.-Inače, ja sam David.-prijezirno je pogledala prema njegovoj ruci koju pružio  joj je. Pričekala je par trenutaka prije nego ju je prihvatila.

-Mia.-hladno odgovoriše pa zatim otvori vrata I ostavi ga samog.  

Sljedećih dana nije ju primjećivao nigdje. Kao da je tek bila dio njegovog sna. A onda, želja je bila jača od njega pa odlučno pokucaše na njezina vrata.  Otvorivši vrata ostao je zapanjen prizorom  njezine pojave. Stajala je pred njime u kratkoj haljinici koja otkrivala je više nego je skrivala. Prodorno ga je gledala tim svojim crnim očima čekajući da nešto kaže, a on se jedva mogao skoncentrirati gledajući ju takvu. Progutavši knedlu koja zapela mu je u grlu uspio je hrapavim glasom progovoriti.

-Kako si? Nisam te vidio od onoga dana kada si se useljavala pa sam se zabrinuo za tebe.-

-Zašto?-bilo je sve što ga je upitala.

-Ne viđam te nigdje…tog dana izgledala si kao da ti je propao cijeli svijet. Mislio sam da će ti možda dobro doći prijatelj. Neki poznanik u novome okruženju.-gledala ga je bez imalo osjećaja.

-To nije tvoja briga.-

-Samo sam mislio…-

-Ne moraš ništa misliti.-prekinula ga je upola rečenice.-Samo me ostavi na miru.-nepristojno mu zatvoriše vrata pred nosom. Nije mogla poreći da je itekako privlačan muškarac, ali zgodni muškarci koštali su je previše.

Ostao je stajati pred njezinim vratima ne vjerujući da se usudila učiniti ono što je upravo učinila.

Nakon toga ponovno ju duže vrijeme nije vidio. A onda jedne noći začuo je njezin slatki glas, njezin osmijeh. kakva je melodija bila njezin osmijeh. čuvši da se približava otvorio je vrata svoga stana I uvidio ju u društvu nekog muškarca. Muškarca za kojeg je smatrao da je daleko niže ispod njezinog kalibra.

-Dobro večer.-pristojno ju pozdraviše.  Podigla je svoju glavu I vidio je u njezin očima da je pripita. 

-Dobro večer.-veselo mu odgovoriše. Bio je to prvi puta da uvidio je njezin prelijep osmijeh. osmijeh koji ga je oborio s nogu. A zatim je povukla svoju pratnju u svoj stan I nestala.

Sljedećih dana nije ju opet vidio, pa bi onda prošlo mjesec dana pa bi ju našao u hodniku ispred njihovih stanova, ponovno u društvu drugog muškarca. I on je svoje vrijeme kratio sa svakojakim ljepoticama no želeći samo da probije Mijinu obranu. Želio joj je pristupiti, upoznati ju, saznati što je uzrok tuge tih lijepih tamnih očiju. Saznati što je uzrok njezinih burnih noći.

A jednog popodnevna njihov život krenuo je drugim smjerom.  Njezin ponos napokon je popustio, tog popodnevna  zatražila je njegovu pomoć u nošenju nekog teškog paketa.

Tog dana prvi puta pozvala ga je u svoj stan. Prvi puta popričali su, bez njezine hladnoće, sa njezinim osmijehom koji njega obarao je s nogu. No ipak je ovoga puta odlučio propustiti želju da bude njegova kao sve do sada koje imao je.  Nešto u njoj budilo je njegovu zaštitu prema njoj. Čak I zaštitu od njega.

I tog dana započelo je njihovo neobično prijateljstvo. Prijateljstvo prožeto strastima jer svaki pogled na njezine malene crvene usne budio je želju u njemu da ih zarobi svojima.  Prijateljstvo prožeto željom da bude njegova, da ju ljubi, grli, štiti od svijeta, štiti od tih svih loših muškaraca s kojima provodi noć. 

Dane je provodila s njime, noći s drugima. Svakog koga vidio je da ju grli želio je strgati , svakome kome poklanjala je pažnju želio je satrati sa zemljom, svaku noć kada vidio bi ju s drugima želio ju je uhvatiti oko struka odnijeti u svoj stan, sakriti od njih I biti njezin. No svoje noći provodio je s drugim ženama ubijajući želju za njom s drugima.

Njegovo prijateljstvo bilo je jedina nit koja držala ju je stabilnom. Bio je izgledom muškarac iz snova, no za takve muškarce zatvorila je svoje srce. Za nju sada bio je samo susjed, prijatelj koji održavao je nju na životu. Voljela je svaki dan proveden s njime, svaki dragocjeni trenutak s njime.  A svoje noći kratila je sa različitim muškarcima koji bili su njezine marionete. Ona ljepotica, oni muškarci kojima je teško pronaći ženu. To su sada bili njezin glavni cilj. Iskorištavala ih je kako je stigla. Zbog greške drugog uništavala je život onima koji nisu bili krivi.  No više nije imala srca, niti savjesti za druge. Muškarci koje zavodila je padali su na koljena pred njom, igrala se s njima poput kao dijete sa lutkama, nisu ju zanimali njihovi osjećaji a uživala je u njihovoj pažnji. Njihovom puzanju pred njoj. Obožavala je kad su gazili svoje dostojanstvo I ponos zbog nje. Kako je ona svirala, tako su oni plesali.  

Niti jedan od njih nije zarobio njezino srce. Ne nakon što joj je jedan od njih bez imalo savjeti iščupao srce I zgazio ga do te mjere da ga se više ne može sastaviti.

Bila je tako ludo zaljubljena, tako naivna vjerujući u bajku koju njezin zaručnik prodavao joj je. Vjerovala je da mu je sve na svijetu, vjerovala da je ona jedina njegova ljubav, kao što je on bio njezina. Bio je itekako zgodan, tako privlačan, sve su ga željele imati, a ona ga je jedina imala. Bar je tako mislila neko vrijeme jer imale su ga mnoge druge dok mislila je da je samo ona u njegovom životu.  A onda jednog dana njezin raj se pretvorio u njezinu najgoru noćnu moru. Bila je u pripremama za vjenčanje vjerujući u lijepi kraj. Od svoga zaručnika dobivala je sve što je poželjela. Da je poželjela palaču za vjenčanje dobila bi ju. Samo nije dobivala ono najvažnije. Njegovu predanost njoj.  Njegovu vjernost. Dok ona borila se s pripremama da postane mu žena on je kratio vrijeme sa njezinom budućom vjenčanom kumom. Saznala je , jednom kad je slučajno nenajavljena pojavila se na vratima stana njezine kume koja nije mogla tog dana biti s njom  u pripremama izgovarajući se na bolesti. Misleći kako je Mia prezauzeta svojim vjenčanjem nije niti sanjala da će stići na njezina vrata I vidjeti kako joj krade zaručnika. Njezine dvije najvažnije osobe u životu srušile su joj život. Razbili njezino povjerenje toliko jako da nikome dugo nije mogla vjerovati. Od toga dana postala je netko tko nikada nije bila. Bezosjećajna Mia bez imalo srama. Radila je najgore stvari koje sjetila se je. Kako su njezini bili dobro stojeći a ona jedinica pustili su je da radi što želi bojeći se za njezin život nakon sloma. Putovala je svijetom,  probavala nove stvari, iskorištavala muškarce…niti na jednom mjestu nije se zadržala na duži period. A onda je došla ovamo prije dvije godine. Pomalo umorna od dosadašnjeg života, pomalo umorna od sebičnosti I povrjeđivanja ljudi, ali na njezinu žalost sudbina joj je dodijelila susjeda iz snova. Nije mogla dopustiti da ju zavede, da pade na njegove čari, stoga se ogradila od njega kako je znala. Svoje noći nastavila je I dalje provoditi sa svakojakom muškarcima strahujući da ako popusti, strahujući ako se vrati stara ona da David oborit će ju s nogu a zatim strgati srce kao I on.

***

Bila je to najgora noć u njegovom životu. Najgora, a opet najbolja. Ove noći napokon je bila njegova. Samo tijelom, a on, on je ipak želio više od nje. Želio ju je cijelu, I tijelo, I dušu I srce, a ona…ponijela se prema njemu kao svakome do sada. Kako je samo bio bijesan, misleći naivno da će se bar njemu, nakon svih tih lijepih trenutaka provedenih zajedno, da će se bar njemu prepustiti.  Bio je ljut na nju jer mu nije vjerovala. A sve je činio samo kako bi dobio njezino povjerenje. Bio je bijesan na nju jer mislila je da je isti kao I drugi, a predobro je znala da bi on pomjerio planine za nju ako bi poželjela. Stoga se u njegovom srcu u kojem je plamtjela ljubav za njom stvorio bijes prema Mii jer pozvala ga je sebi znajući što se događa u njegovom srcu, dobro znajući kada prijeđe tu granicu da više nema povratka. A ona ju je namjerno, svjesno prešla i zatim se ponijela prema njemu kao I prema svakome. To je ono što izazivalo je njegov bijes. David je pomišljao da jednom kada se odluči prijeći tu granicu koju podignuli su zajedno, mislio je da doći će mu kada bude spremna za ljubav, misleći da je on taj koji vratit će joj vjeru u ljubav. A ona ga je iskoristila kao I svakoga do sad.

-Želiš li igru, dobit ćeš ju.-procijedio je kroz stisnute zube dok svoj bijes utapao je u čistom viskiju pogledavajući prema ulaznim vratima, negdje u dubini duše nadajući se da će s isprikom na usnama pokucati na njegova vrata. Prošla je noć u društvu viskija. Mia se nije pojavila. Pa niti jednu poruku da mu je poslala, ne. potjerala ga je od sebe I odbacila kao da je on bilo tko. Jutro je bilo prožeto glavoboljom, bijesom I planiranjem igre kojom će ju dovesti do granice ludila. A na kraju igre dopuzat će do njega, moleći da bude napokon njegova.

Nije imala snage ustati se iz kreveta. Nije imala snage suočiti se s njime. Možda su je drugi doživljavali kao da joj je cijeli svijet pred nogama, no ona je bila samo uplašena, povrijeđena žena, žena slomljenog srca. Žena željna ljubavi. Kako da se suoči s njime nakon sinoćnjih događaja? Prisjećajući ih se na njezinim malenim usnama zatitrao je osmijeh. Noć je bila predivna, bar onaj dio dok ga ona nije uništila. Sada kada se sjeti onoga što dogodilo se, zadrhtala je. Bio je napokon njezin. Upoznala je I taj dio njega, do sada rezerviran samo za povlaštene dame. Sreća pomiješana sa tjeskobom, tugom, sramom…o kako se je samo sramila, ne, je jer je bila njegova, sramila se svoga postupka kako ga je odbacila kao da je zadnja rupa na svirali, što on vidio je stranu rezerviranu samo za  druge. Tu okrutnu, bešćutnu stranu koja bila je za druge muškarce. On ju je poznavao prirodnu, veselu, sretnu, nasmijanu…do sinoć  nije upoznao njezino bešćutno srce.  No njezino bešćutno srce bila je samo obrana za koju se ponekad potajno, negdje daleko u najudaljenijem kutku tog bešćutnog srca pomalo nadala da će on srušiti tu obranu, da će on zacijeliti njezino slomljeno srce. No većim dijelom dizala je obranu upravo iz straha da ga ne bi ponovno netko zgazio.

Čula je kako se otvaraju vrata stana. Bila je toliko nesmotrena sinoć da ih je zaboravila zaključati. Začula je teške muške korake, već je osjetila njegov parfem kojeg je itekako dobro poznavala. Zašto je došao sada? Zašto ju ne može pustiti dok je sva rastrojena? Ali ovo je bilo njihovo vrijeme. Uvijek bi prije posla dolazio k njoj da zajedno doručkuju. No mislila je da će bar jutros preskočiti taj običaj.

-Zar još spavaš?-začula je njegov grubi glas. Nije zamijetila bijes u njemu koji opazila je sinoć dok je odlazio. Već je davno naučila raspoznavati razne varijante I tonove njegovog glasa, njegovih pogleda, pokreta.

-Boli me glava.-nije ga željela pogledati u oči.

-Skuhat ću ti onda jaku kavu.-

-Davide…-čuo je očaj u njezinom glasu. No neće joj popustiti. A što da mu kaže? Da ga ponovno zamoli da ode? Nije niti to mogla. Znala je da će se kad tad morati suočiti s njime, kad tad će morati razgovarati o prošloj noći ali za nju je još  uvijek sve bilo svježe. Još nije bila sprema.

A on? Provirila je iza vrata kako bi vidjela. Zgodan kao uvijek, miran, staložen, ničime nije odavao da se je prošla noć dogodila. Da mu je možda bilo teško što ga je istjerala, da je bio bijesan što ga je istjerala. Ako će se on praviti da se prošla noć nije dogodila, pa to može I ona.-Evo sada ću, samo da se obučem.-pogledao je prema vratima njezine spavaće sobe. Sinoćnjeg raja I pakla. Želio je otvoriti vrata, uhvatiti ju oko struka, privući, poljubiti…no suzdržao se. Neće joj pokazivati svoje osjećaje, svoje želje, no pogled iz njegovih očiju bilo je teško sakriti kad se napokon pojavila. Bio je to pogled pun žudnje za njom. Želje za njom.

-Skuhao sam ti kavu.-

-Hvala.-sjela je  nasuprot njega. nije mogla podnijeti njegovu blizinu, toplinu njegovog tijela, nije mogla sjediti pored njega I ne zamišljati…spustila je glavu ne želeći ga gledati niti u oči. A on? On se je ponašao kao I svaki drugi dan. Kao da sinoć nisu pripadali jedno drugome. Kao da je sve zaboravio. Pričao joj je neke bezvezne stvari.

Kako je samo teško biti u njegov blizini i ne dodirivati ga nakon takve strastvene noći. I pretvarati se da se ništa nije dogodio. Da sinoć nije posesivno zarobljavao njezina usta, da nije... Ne želi razmišljati o tome, ne kada se on ponaša kao da ta noć ne postoji.

Povremeno bi podigla pogled i uvidjela crne krugove ispod njegovih nebesko plavih očiju.  Podigla pogled i uvidjela kako si slaže crnu gorku kavu. Kavu je bio sam nakon burne noći provedene sa bocom... Da li mu onda ipak nije svejedno?  Da li je ovo sve samo gluma da ju kazni jer ga je potjerala?

No niti jednom niti jednom riječju nije spomenuo ono što se dogodilo.

Zatim se nakon doručka ustao i otišao, kao i svaki drugi dan.

Želeći nju kazniti, igrati igru s njom, jedva je dočekao da izađe van, da pobjegne što dalje od nje.  Njezine crne oči, koje ga nisu gledale kao svaki drugi dan, Tek bi povremeno uhvatio njezin pogled, te tamne oči tjerale su ga u propast. Želio je sve odbaciti, i ponos i prkos i bilo što što je stajalo između njih, sve porušiti i uzeti je u svoj zagrljaj.  Ali znao je da bi ga ponovno potjerala.  Strpljivo, očajničko teško čekat će dan kada će mu sama doći u zagrljaj... Treba joj samo malo vremena, samo malo poticaja, mislio je.  Doći će dan kada će ga moliti za jedan njegov poljubac... I taj daj će biti najsretniji u njegovom životu .  No do tada treba biti strpljiv što je užasno teško kada se nalazi u njezinoj blizini, kada je sve što želi da ju ljubi, da ju grli, da bude njegova. Od dana kada se je doselila znao je da ju želi. No neka njezina stara bol, njezino slomljeno srce tjerali su ga da ju štiti i od njega  samoga. I bilo bi sve u redu, čak bi i zaboravio na svoje osjećaje da je pronašla nekog tko ju može usrećiti.  Da je pronašla muškarca kojem bi predala svoje srce, da je pronašla sreću s nekime drugim, o bi se povukao.  Povukao bi i svoje osjećaje i svoje prijateljstvo samo zbog njezine sreće... No ona je morala biti toliko nesmotrena, da mu je sinoć ukrala poljubac... Poljubac koji uništio je svako njegovo racionalno razmišljanje.  Poljubac koji izvukao je na površinu svu njegovu ljubav prema njoj.  Nije se mogao ne upitati zašto je to učinila kad već odavno je, ako nije znala, morala sumnjati u njegovu želju za njom. Nije bila naivna, nije bila nevina pa da nije mogla prepoznati ponekad požudu u njegovim očima.  Što ju je onda natjeralo da sinoć dok sjedili su i gledali film, bila je to jedna od rijetkih noći da proveli su družeći se, što ju je natjeralo da prisloni glavu na njegovo rame, a onda kad je on kao i milijun puta do sada podignuo njezinu glavu i zagledao se u njezine tamne oči, što ju je natjeralo da u tom trenu spusti svoje slatke usnice na njegove?  Na tren ju je odmaknuo od sebe, zagledao se u njezine tamne oči u kojima je uvidio strepnju zbog njegove odluke. A onda su se u njemu oslobodili svi osjećaji koje zatomio je, privukao ju bliže i poljubio ju.

A onda, još niti jutro nije svanulo a ona se pretvorila u bešćutnu ženu koja izbacila ga je bez imalo savjest.  Pretvorila se u osobu koju on nije poznavao.