Luksuzna kuća, luksuzna putovanja, luksuzne torbice, luksuzan život. Živjela je
na vrhu ljestvice, živjela je život koji željela je odavno, no svoju sreću je
prodala u zamjenu za to. Prodala svoju
ljubav, prodala život pun ljubavi za život koji joj se nekad činio sretnim.
Prekrasna crnka, djevojka anđeoske
ljepote, crne kose, oceanskih očiju koje su se posebno isticale na njezinom
tamnoputom licu bile su ono što je prvo primijetio kod nje. Oceanske oči koje
ga I sada proganjaju u snovima. No on ju nikada više neće tražiti. Dao joj je
ono što je željela, ispunio je njezin san, mada on nije bio u njemu. Neka. Ako
će to značiti da će ona biti sretna, onda će on biti daleko od nje. Makar ga
njezine oceanske oči proganjale I do kraja svijeta.
No samo kad bi znao da je požalila svoj
san. Kada bi samo znao da nije sretna. Okružena zlatom a bez ljubavi. Kad bi
samo znao da sama sjedi u ogromnoj kući, da spava u zlatnom krevetu, da spava
kraj drugog a on joj je uvijek u mislima. Kad bi samo znao, možda bi ju I iščupao
iz sna koji se pretvorio u noćnu moru.
No ona je bila na drugom kraju svijeta, a
on svoje vrijeme tratio s beznačajnim ženama koje mu nisu ništa značile.
Nikada neće zaboraviti dan kad upoznala ga
je. Znala je, znala je još I tog dana da je to najvažniji dan u njezinom
životu. I onog dana kada govorila je drugome da, znala je da niti taj dan nije
važan kao onaj kada upoznala je Mihaela.
Sreli su se jednog dana sasvim slučajno,
slučajnost koja promijenila im je oboma život. Tog kobnog dana dolazila je u posjet sestri
koja se uselila u zgradu u kojoj je on živio. Srela ga je na ulazu u zgradu kad
je punih ruku, povikala za njime neka joj pridrži vrata kako bi mogla ući.
-Nova si ovdje?-
-Ne. Moja sestra se tek nedavno doselila
ovamo pa joj nosim preostale stvari.- kad približila se, tek tada je uvidio
njezinu ljepotu. Tek tada je uvidio oči koje će ga proganjati zauvijek. I ona
je zadrhtala kad vidjela ga iz blizine. Bio je itekako zgodan muškarac. Visok,
mišićav, a smeđa kosa koju je vjetar raskuštrao davala mu je izgled slatkog
dječaka. U sebi je osjetila želju da mu prođe rukom kroz kosu, da svaku vlast
namjesti onako kako treba. Niti svjesna što čini odmahnu glavom. On je spazio
njezin pokret.
-Nešto nije u redu?-zbunjeno ga
pogledaše.-Pa odmahnula si glavom kao da si možda nešto zaboravila.-
-A to…ma da, da.-smela se.-Zaboravila sam
još jednu kutiju.-
-Još jednu?-pogledaše u njezine pune ruke
pa kavalirski ponudi pomoć.-Koliko tvoja sestra ima stvari?-
-A mi žene, što ćeš. Uvijek nam je nečega
malo. Uvijek trebamo više.-njegov osmijeh bio je dovoljan da joj u trenu osvoji
srce. Pogledala ga je. Bio je itekako
privlačan. Zašto si u kratkom životu ne bi mogla dopustiti par zabavnih noći?
par noći avanture. A onda svatko na svoju stranu neka ode. Kako se je samo
prevarila. Jer on je bio sve osim avanture.
Bio je njezin cijeli život, a ona je taj život prodala za svoj san.
-Gdje ti je sestra?-
-Ne četvrtom katu.-
-Sva sreća pa idemo onda u istome
smjeru.-njegov blještavi osmijeh bio je
zarazan.
-A da ne idemo, što bi to značilo? Da mi
ne bi pomogao odnijeti stvari? Eh, kavalira, stvarno. Svi u današnje vrijeme
veliki muškarci a nitko kavalir.-
-Očito si imala tu nesreću pa da naletiš
samo na idiote.-
-Pa očito.-njegov očaravajući smijeh
pratio ju je sve dok nisu stigli do stana njezine sestre. Evelina se ogledala
po zgradi, procijenjivajući gdje se njezina mlađa sestra smjestila. Pratio je
njezine poglede.
-Ovo je sasvim sigurna zgrada. Novo
napravljena prije par mjeseci, na dobrom je mjestu, u zgradi su, koliko sam ja
do sada upoznao, ljubazni stanari, nema kriminalaca, na ovom području nema
kriminala. Sestra ti je tu sigurna. -svojim ocenaskim očima pogledala ga je.
-Možda. Možda je sigurna od kriminalaca,
no ne znam da li će biti sigurna I od slomljenog srca.-
-Trenutno nisam u potrazi za djevojkama
kojima ću lomiti srca.-
-Ma zasigurno.-
-Zasigurno. Ako ikada slomim srce tvojoj
sestri, to znači da ona nije za mene. Sada sam u potrazi za nečim
ozbiljnijim. U potrazi za ozbiljnom vezom.
Pa ako tvoja sestra ikad bude slomljenog srca, to neće biti moja krivica.-odjednom
je zastala, spustila svoje kutije na pod I približila mu se. Kako je bila samo
niska, a on visok, jak, da želi, mogao bi ju slomiti bez šale, no to ju nije
spriječiilo da mu se približi I pogleda ga prijetećim pogledom.
-Povrijediš li ikada moju sestru, ako joj
ikada slomiš srce, naći ću te I na kraju svijeta, niti svi ti silni mišići te
neće spasiti od mog gnjeva I bijesa. Ako mi ikada povrijediš sestru život ću ti
zagorčati toliko da ćeš proklinjati dan kada si se odlučio poigrati s njom.-drhtala
je od straha pred njime, ipak je bio gromada od čovjeka, samo jedan udarac I
zasigurno bi odletjela do zida, no ona je za svoju sestru bila spremna I
umrijeti. Sa divljenjem je gledao u nju. Upravo zbog njegovog izgleda ljudi mu
se nisu usuđivali prići, a ona mu tu prijeti. Tog trena uvidio njezino veliko
srce, njezinu ljubav prema sestri, njezinu hrabrost. Hrabrost koja ih je upravo
jednog dana razdvojila. Jer bila je I onda toliko hrabra da ostavi sve I prati
svoj san.
Sa strepnjom je stajala ispred njega
čekajući neku njegovu reakciju, čekajući neku najgoru reakciju.
-Tvoja sestra je zasigurno sretna što tebe
ima za sestru. Ima svog osobnog anđela čuvara. -okrenuo se I uzeo kutije koje
je ostavila na podu.-Zar još naprijed? –
-Da.-u nevjerici rekoše. Napokon su stigli do stana njezine sestre.
-O pa skoro smo pa susjedi. Ja sam samo
dva stana dalje.-pokaže prema svome stanu.-Pošto ćemo se zasigurno češće
viđati, obećat ću ti odmah da neću slomiti srce tvojoj sestri. Ipak mi je moj
život drag.- Evelina pozvoniše I dok čekala je sestru da joj otvori začula je
njegove riječi dok odlazio je.-No ne mogu obećati da neću slomiti tvoje.-na
njegove riječi nije stigla reagirati jer u tom trenu se pojavila njezina mlađa
sestra.
Sljedećih dana, zaintrigirana njegovim
riječima dolazila je svaki dan u posjet svojoj sestri. No osobe, koja je bila
pravi razlog njezinog dolaska, nije bilo. Nije ga sretala više nigdje, kao da
je duh ove zgrade. Svoju sestru nije ispitivala, ona je imala dovoljno I svojih
problema, nije joj željela još natrpavati na leđa bezvezne stvari kao što je
njezina zanimacija za njezinog novog susjeda. Znala je I onako da su Lei sada
muškarci omražena tema.
-Dobri su.-odgovoriše na Evelinino pitanje
o drugim stanarima.-Mihael je posebno dobar prema meni. Uvijek me pita treba li
mi nešto kada ide u grad, treba li mi kakav pomoć, rekao mi je da ga mogu zvati
bilo kada ako bi nešto zatrebala.-
-Tko je Mihael?-nije morala upitati jer je
već pretpostavljala. Evelina je bila izrazito zaštitnička prema sestri koja je
okončala strašnu ljubavnu vezu. Nije željela da ikada proživi ono što je
proživljavala sa čovjekom koji je sada u zatvoru zbog svojih postupaka. Rekla
je Mihaelu neka se makne od Lee, a on joj dolazi na vrata, on ju dolazi
uznemirivati.
-Susjed. Dvoja vrata dalje od mene. Dvoja
vrata preko puta.-
-Ali on…-
-Znam. No ne bojim se. Znam da bi možda
trebala s obzirom na njegov izgled, ali se s njime osjećam sigurno. Kao da je
brat koji me štiti.-
-Brat?! Jesi normalna?! U tako kratko
vrijeme se ne sklapaju prijateljstva, pogotovo ne s takvim muškarcima, pogotovo
ti ne prirastaju srcu kao brat u tako kratko vrijeme.-
-Znam da se bojiš za mene, ali te
uvjeravam da je sve u redu.-
-Kao I do sada. Kao što si me uvijek
uvjeravala da je sve u redu I do sada. I gdje te je to dovelo?-bijesna je
izašla iz stana I ne razmišljajući uputila se u njegov stan. Kucala je,
zvonila, no nije bilo odgovora, zaboravljajući na svako kulturno ponašanje,
sasvim slučajno je stisnula kvaku, I na njezino iznenađenje, vrata se otvore.
Bez imalo poštovanja prema privatnost ušla je u stan taman kada je on dolazio.
Očito ga je uhvatila u nezgodnom trenutku jer naletjela je na njega polugologa.
Morala je zadržati zrak kako bi se mogla skoncentrirati na ono zašto je došla.
Ostao je iznenađen što ju vidi u svome stanu. U kratkoj ljetnoj haljinici bila
je slatka poput bombona.
-Zvono? To
kod tebe ne postoji?-
-Nisam ja kriva ako ti ne čuješ zvono koje
zvonilo je sto puta.-
-I zato imaš pravo da mi upadaš u stan?-
-Svaka normalna osoba zaključa stan.-
-Pa vidiš ja ga ne zaključavam preko dana.
Jer nitko nema pravo da ulazi u njega ako ja ne odobrim.-
-Kao što sam ja rekla tebi da ne upadaš u
život moje sestre. Ali ti to radiš. Upozorila sam te, Mihaele, da se ne
igraš.-morala je skrenuti pogled s njegovog tijela jer bi njezin bijes
popustio. Svaki njegov pokret, svaki njegov osmijeh, svaki pogled na njega u
njoj je palio šibice strasti. Bit će prilika za to, razmišljala je, jedna noć,
par noći…nije shvatila njegovo upozorenje ozbiljno. Ona ga želi samo kao
avanturu. No sada nije bilo vrijeme za
to.
-Obećao sam ti nešto onog dana. Ja svoja
obećanja ne kršim.-
-Zašto joj onda upadaš u život?! Pusti ju
na miru! Njoj treba mir sada.-
-Ne. Njoj treba da se osjeća sigurno. A ja
ću joj to pružiti.-
-Ti si tek neki stranac u njezinom životu.
Ako tko treba da ju štiti I čuva, to sam ja. Moj je to zadatak.-
-Znam. Ti si joj sestra. Ti si njezin
anđeo čuvar. No I sama si svjesna valjda toga da si sitna, da nisi dosta
snažna, fizički, bar. Iskreno reci što bi učinila da ju sada napadne netko kao
ja? Da li bi ju mogla obraniti?-iz druge sobe pojavi se Mihaelova zanimacija
zbog koje nije čuo zvono. Lijepa plavuša koja ga je čekala da se vrati.
-Dolaziš li, Mihael ili…-no kad uvidjela
je Evelinu u njegovom stanu njezino raspoloženje se pogoršalo.-O vidim, imaš
novo društvo. Neka bivša? Sadašnja? -pogledao je u Evelinine lijepe oceanske
oči u kojima se na tren izgubio.
-Jednog dana.-sneno odgovoriše. Tek kada
je začuo djevojku do sebe shvatio je što je učinio. Bilo je prekasno da sada
ispravlja stvari s njom. No iskreno, morao je priznati sam sebi, nije imao niti
želje da ispravlja. Evelina je I dalje ponosno stajala nasuprot njega I onda
kada je njegova popodnevna zanimacija izlazila iz stana I namjerno trknula
Evelinu. Ovaj događaj smirio je njezin bijes, izgubila je riječi koje mu je
bila spremna uputiti. Umjesto ljutnje I
bijesa, u njezinim prelijepim očima sada je vidio naznake suza. -Nikada ne bih naudio tvojoj sestri. Obećao
sam ti. Obećao sam ti da joj srce slomiti neću, a fizički joj isto nikada ne
bih naudio. Ne samo njoj. Niti jednoj. Tvoja sestra mi je u ovo vrijeme
prirasla srcu. Popust sestre.-
-Kakav dogovor između vas. Ti si odjednom
postao njezin brat, a ona tvoja sestra. U roku deset dana.-
-Kada se ljudi karakterno slažu lako je
brzo sklopiti prijateljstvo. A još brže zaljubiti. –
-Moj je zadatak bio da ju štitim. Kao
starija sestra da ju pazim I štititm. A što sam ja učinila? Podbacila sam u
tome.-
-Nisi mogla učiniti ništa.-
-Naravno da sam mogla. Trebala sam ju
iščupati iz te veze pod svaku cijenu.-
-Zar I pod cijenu svoga života?-
-Da.-bez razmišljanja odgovoriše.-Pa I pod
cijenu svoga života. A dok je ona patila, ja sam uživala negdje daleko. Dok je ona
lila suze, ja sam se smijala.-nije željela da se raspadne pred nekom nepoznatom
osobom, no teret koji je nosila na svojim leđima odjednom je postao pretežak.
Gledao je kako se samo odjednom raspada. Gledao je kako stoji nasuprot njega,
kako suze kvase njezino lijepo lice, kako jeca od tuge, kako se trese od
žalosti. A ne može joj prići. Jer budila je u njemu strast kakvu još nije
spoznao. Ako joj priđe, ako ju samo dotakne, zna da se neće moći zaustaviti. Od
onog dana kad sreo ju je pred ulazom
nije mu davala mira.
Odjednom je prešla udaljenost koja stajala je
između njih I tražeći utjehu naslonila svoju glavu na njegova polugola prsa.
Osjetio je njezine suze na svojoj koži. Njegovo srce odjednom poče brze lupati.
Što da radi sada s njom uplakanom na svojim
prsima.
-Ne plači.-tiho izgovoriše.
-Samo me zagrli.-u tom trenu je zaboravila
da je on potpuni stranac, da je on čovjek koji ju može slomiti kada poželi, a
on je poslušno učinio ono što mu je naredila. Svojim jakim rukama nježno ju
zagrli pružajući utjehu koja joj je bila prekopotrebna. -Plači malena, koliko
želiš. Ja ću te čuvati.-
-Plačem u zagrljaju nepoznatog
muškarca,-kroz jecaje izgovori.
-Pa ajde, bar znaš kako se zovem.-
-Ali ti ne znaš kako se ja zovem.
-Kako ne bih znao? Tvoja sestra te
obožava. Svaka druga riječ je Evelina.-
-Zasigurno me ne bi obožavala da me vidi
sada.-podigao je njezinu glavu pa se zagledao u njezine tužne oči.
-Svatko od nas ima pravo na trenutke
slabosti. Pa makar to bilo sa potpunim strancem.-
-Vrijeme je da idem.-nakon kraće šutnje
izgovoriše.-Previše sam ti smetala.-krenuše no on joj ne pusti ruku.
-Ti mi ne smetaš.-povuče ju natrag u svoj
zagrljaj.
-Otjerala sam ti djevojku.-
-Neka. Ona mi nije bila važna poput tebe.
Ostani još. Ostani bar još malo. –
-Ne mogu. Lea će se zabrinuti.-Mihael
pokaže prema vratima pa se Evelina okrenu. Njezina sestra zabrinuta zbog onoga
što bi se moglo dogoditi došla je za njom. Promatrala je kako se uvijek snažna
Evelina raspada. Kako njezinoj uvijek neustrašivoj sestri treba podrška,
utjeha. Na Leinom licu nije vidjela
osuđivanje, nije vidjela prezir. Na Leinom licu vidjela je osmijeh sreće.
Osmijeh koji vidjela je tako davno.
-Ostani Evelina.-nježno joj rekoše.-Vidiš,
rekla sam ti da je on drag. Ukrade ti srce a da se ni ne okreneš.-Lea zatvoriše
vrata pa su ponovno ostali sami. Ponovno ju okrenu prema sebi I ovoga puta
učini ono što je želio prvi puta kada vidio ju je. Ovoga puta joj ukrade
poljubac. Bila je tek na tren njegova.
Zatim se odmaknu.
-Ostat ću, ali neću biti s tobom. Ne. Pa prije samo par trenutaka si
bio s nekom drugom a sada hoćeš da ja budem s tobom. Ne dolazi u obzir.-
-Nisam bio s drugom. Jer tek što je došla
ti si mi upala u stan.-
-I sada si razočaran?-
-Nisam, malena.- I bez obzira na njezine
prosvjede on je I dalje krao njezine slatke poljupce.
Bio je to savršeni početak nečega. Nečega
što nikada nije uspjelo.
NASTAVIT ĆE SE...
NASTAVIT ĆE SE...
Primjedbe
Objavi komentar