Kako je samo bila naivna pa povjerovala u
to da će se netko poput njega zainteresirati za nju. Čim mu je okrenula leđa on
je naišao na prvu koju mu se ponudila. Da nije naletjela na njih, mogla je večeras
biti tko zna koja po redu. Kako je samo mogla povjerovati u njegove laži? Znala
je. Nije bila oprezna. Zbog želje da pripada
nekome, pa makar to bila avantura,
spustila je svoj gard. I što joj je to donijelo? Noć punu suza. Možda je
s njime I željela avanturu, možda je I znala da će ga vidjeti samo sada I tko
zna kada opet, možda je znala da je trebala biti avantura, no ipak je očekivala
da će I ako mu bude avantura, biti samo jedina. Nije pristala biti mu ljetna
avantura uz još tisuću njih. Zar nije zaslužila biti bar jedina makar kao ljetna
avantura?
Povrijeđena, tužna, ljuta, prepričala je
Lani što se sinoć dogodilo.
-Nije jedini pa da sada tuguješ tu. Pronaći
ćemo nam neku zabavu. Pusti ga, čak ga niti ne poznaješ.-
-Da.-tužno prizna.-Ne poznajem.-ali u sebi
je osjetila želju da ga bolje upozna. No, znala je, sada je to nemoguće. On je
zasigurno I zaboravio da ona postoji. Nevoljko je krenula za Lanom koja ju je
doslovno vukla iz stana. Otvorivši vrata na ulazu su uvidjele buket ljubičastih zumbula.
Pogledavši se u čudu jer niti jedna od
njih nije očekivala nikakvo cvijeće. A ako I jesu, onda su bar mislile da bi u
buket išle ruže. -I, od koga je? Koga si to ponovno zavela?- sa smiješkom
upitaše Laura.
-Mislim da ovo nije cvijeće za mene.-Lana
je već u svojim rukama imala karticu pa ju proslijedi Lauri. „Za slatku princezu
od njezinog crnog princa. Uz ispriku za sinoć.“ Njezine oči boje kestena
odjednom su zasvijetlile. Zašto ga ne može izbaciti iz glave? Zašto ju uspijeva
potkupiti sa jednim buketom cvijeća? A nisu čak niti ruže. Kada je takav
zavodnik kakav je, zar nije upoznat kakvo se cvijeće šalje djevojkama? I onda
još jedna misao: kako je znao gdje živi? Zar mu je toliko stalo pa da se raspitivao
o njoj? No sve je to palo u vodu jer nije predložio još jedan sastanak. Poslao joj
je buket zumbula kao ispriku I to je sve što je napisao. Da mu je stalo bar
malo, zar ne bi upitao za još jedna sastanak? No svejedno je uzela buket I spremila
ga u vodu da ne uvene.-Ali to ne znači da mu opraštaš, dogovoreno?-
-Što bih mu oprostila? I kada?-krenule su
prema svome omiljenom restoranu. Kako je bilo ljeto, Lana nije studirala a Laura
je imala popodnevnu smjenu danas za odraditi u jednom kiosku sa hranom.-Vidjela
si I sama, napisao je samo da mu je žao. Da je želio, mogao je staviti bar mjesto
ili vrijeme pa da mi se ispriča uživo. Ali očito mu nije stalo. -u veselijem
razgovoru nego što je bio o Filipu, nastavile su svojim putem. Sve dok ga Lana
nije uvidjela kako sam sjedi na klupi. Željela je poštedjeti svoju prijateljicu
boli pa ju joj je odvlačila pažnju samo kako ne bi pogledala prema njemu. No znala
je da moraju kada tada proći pokraj njega. A da joj predloži da idu drugim
putem znala je da bi joj bilo sumnjivo.
-Zaboravila sam mobitel.-izlanula je laž u
želji da ju spriječi boli. -Ajde sa mnom po njega.-Laura je već bila spremna da
se okrenu I vrate se u stan po mobitel koji je Lana imala u džepu kada se ustao
I krenuo prema njima. Brzo je Lana okrenula Lauru no nije uspjela u svome naumu.
-Dobro jutro.-Lana se ljutito okrenuše
prema njemu dok mu je Laura još uvijek ostala okrenuta leđima. Nije ga mogla
vidjeti. Nije ga željela vidjeti I ako je u njoj gorjela želja da se okrene pa
da ponovno vidi njegove lijepe tamne oči, da ponovno osjeti njegov dodir.-Dođi.-povukla
ju samo da se ne mora suočiti s njime. Laura je postala svjesna da njezina
prijateljica nije zaboravila mobitel, postala je svjesna da ju je željela
spasiti od njega. Tog trena zavoljela ju je još više. Tog trena zbog nje
postala je samouvjerenija. Ponosno se okrenula I pozdravila ga.
-Dobro jutro.-
-Nadam se da ste dobro.-obraćao se objema
ali svoj pogled je uputio njoj.
-Jesmo. No sada nas ispričaj, moramo ići.-Laura
je povukla svoju prijateljicu za ruku da krenu no kada je prolazila pokraj
njega, čvrsto ju je uhvatio za ruku I našao se oči u oči s njom. I ako nije
želio priznati, u njemu su se budili čudni osjećaji prema njoj.
-Niti hvala za buket?-tiho upita.
-Koji buket? Nekih zumbula koji su
završili u smeću? A ako već šalješ cvijeće nekoj djevojci, bar bi ti trebao znati
da se šalju ruže.-
-Ruže nisu bile simbolične za ispriku.-
-Ruže su uvijek dobre za sve.-gledala ga
je pravo u oči dok joj je njegov dodir palio kožu.
-Ruže su prejednostavne.-njegov pogled pao
je na njezina usta. Kolika ga je samo želja vukla da ju poljubi, pa I pred
njezinom prijateljicom. Neka gledaju svi, nije ga briga. I baš kada je poželio
učiniti ono što mu je bilo na umu čuo je njezin glas.
-Pusti me.-tiho izgovori. Njezine riječi
raspršile su svu čaroliju toga trenutka. Njezine riječi su ga vratile u
stvarnost. Vidio je kako ga ona gleda. S nekom tugom. Tugom pomiješanom sa
željom, požudom. Znao je da na ovaj
način ne može doprijeti do nje. A uvidio je kako ga njezina prijateljica gleda
s prijezirom. Zar ju je toliko povrijedilo što ju je sinoć čekao s nekom drugom
ženom? Morao je znati da je. Pa vidio je po njoj kakva je osoba. Nježna,
suosjećajna, naivna, s malo samopouzdanja.
Stoga ju pusti bez ijedne riječi. Što je ona protumačila sasvim krivo. On
ju je pustio kako bi ju mogao osvojiti a ona je to protumačila kao da nije dovoljno
dobra za njega. Vidio je razočarenje u njezinim očima I srce mu se stisnulo od
bola zbog nje. No ako joj sada kaže da ju želi, zna da mu neće vjerovati. Stoga
ju je pustio a da nije niti slutila da je to učinio teška srca.
O njemu nije željela pričati uopće stoga joj
je prijateljica nudila druge teme, nudila joj izlaske, no izlaske je odbijala.
-Moraš početi više izlaziti. Kada ćeš
pronaći nekoga ako si stalno zatvorena?-
-Nisam zatvorena. A I ne želim nikoga.-
-Zbog jednog lošeg se ne sudi drugima.-
-I sama znaš da nije sam on. Niti jedan nije
bio zainteresiran za mene u toj mjeri da bismo ostvarili nešto ozbiljno. Izgleda
da ljubav doista ne postoji. Samo sam ja jedina budala koja vjeruje u nju.-
-Svi mi vjerujemo u ljubav. Vjerujem I ja.
Ali eto nemam je niti ja.-
-Onda ćemo umrijeti same.-sjedio je u daljini
kako ga ne bi vidjela, ali on je uspio vidjeti njezin prelijepi osmijeh. Nije
znao o čemu pričaju, ali njezin osmijeh je bio dovoljan da mu ugrije srce. Kad vratila se u stan, prije posla, ostala je sama.
I nije mogla a da ne pomisli na njega. Na njegov dodir, na njegov pogled. Na buket
koji je stajao u vazi na stolu. O njegovim riječima da ruže nisu simbolične za
ispriku. Na internetu je pronašla više stvari vezanih za njegovu simboliku,
jedan od toga poniznost, a drugi ispriku. Ali to je sve, razmišljala je, jer da
je želio nešto više ne bi ju samo tako pustio.
Nije željela, no motao joj se cijeli dan
po glavi. Zašto ga jednostavno ne može zaboraviti kao što je činila do sad sa
svim ostalima? Nije li joj još naglasio
da bi za njega bila samo avantura I ništa više? Pa čemu joj onda ne izlazi iz
glave. O njemu je razmišljala sve dok nije
stigla na posao. Tamo je ipak imala nekih obaveza pa ga je mogla izbaciti van iz glave. No ne
zadugo.
U sredini smjene do nje je stigao dostavljač
koji joj je donio žute tulipane ne otkrivajući od koga su. Mogla je pogađati no
nije si željela dodatno otežavati život. No kada je preuzela cvijeće I kada je dostavljač
otišao požurila je potražiti ceduljicu no nje nije bilo. Okrenula se I podigla
glavu u uvidjela ga kako stoji preko puta i gleda prema njoj. A kada je uhvatio
njezin pogled osmjehnuo se najnježnije što je mogao na što su njoj zaklecala
koljena. Zašto joj radi to? No nije se mogla oduprijeti pa da ne provjeri značenje
ovog cvijeća: na jednom je portalu pronašla da je prijateljstvo a na drugome da
je izraz za osobu koja ima
„sunčano blistav i ugodan osmijeh”. I ako
joj je teško u njegovoj blizini, ipak će odlučiti pitati ga točnu simboliku cvijeća
za njega. Koja je značenje za njega ima to cvijeće? Da, to će učiniti. To će
učiniti pa će ga zauvijek pustiti.
No dok je ona bila u svome razmišljanju
kako da mu priđe, on je već u međuvremenu nestao. Sreća u nesreći bila je ta što joj je dan bio
dosta zaposlen pa nije stigla razmišljati o njemu toliko često.
Nakon napornog dana krenula
je svome stanu. Sama kao I uobičajeno. Sama u svome svijetu. Svijetu gdje nekome
pripada. Svijetu gdje je nečija princeza. Iz njezinog svijeta trgnuo je dodir
koji joj grubo uhvati za ruku.
Njezine misli su poletjele
prema njemu. Prema strancu koji ju želi kao avanturu, prema strancu koji ju
obasipa cvijećem čije značenje ne može
još uvijek otkriti. Misli su poletjele prema njemu I sa osmijehom se okrenula
misleći da je pokraj nje. Da ju nije samo tako zaboravio. Veoma neugodno se iznenadila
kada je otkrila da pokraj nje ne stoji Filip. Čovjek koji je uhvatio I ne pušta
bio je njezina bivša ljubav. Gledali su
se bez riječi par trenutaka dok on nije razbio neugodnu tišinu.
-Dobro večer, srećo.-
-Pusti me. I ne zovi me
tako.-
-Zar mi još nisi oprostila? Vratio
se s nadom da možemo ispočetka.-išli su se prema njezinom stanu no on svoj
stisak nije popuštao bez obzira na njezino prosvjedovanje.
-Da krenemo ispočetka? Nakon
što si me varao s kim si stigao?-cinično se nasmiju.-Evo sve trčim da te primim
natrag pa da ponovno slušam tvoje laži.-
-Ako mi daš šansu, pokazat
ću ti da sam se promijenio.-
Danas joj je želio prići. Ispraviti
pogrešku od sinoć. Vidio je iz daljine kako je bila sretna kada je dobila cvijeće.
Vidio je kako je bila zbunjena. Iskoristi će to I prići joj večeras. Večeras mora
biti njegova. Ispravit će pogrešku od
sinoć. Stoga ju je čekao na onoj klupi gdje je bio I sinoć. Znao je da mora
proći tuda. A kada bude prolazila, pridružit će joj se I upotrijebiti sav svoj
šarm kako bi bila njegova.
Odjednom, uhvatio se u
razmišljanju kako se trudi oko nje. Djevojke koja čak nije niti po ljepoti niti približna svim onima koje su bile
njegove. No bilo je nešto u njoj, bila je tako slatka, tako neodoljiva da joj čak
niti on nije mogao odoljeti. No zar je vrijedna tolikog truda? Umjesto da
zavodi druge, umjesto da provodi svoje vrijeme s nekima koje bi odmah bile
spremne poći s njime, on se tu muči da zavede nju. Što mu to treba, pitao se? Pa zar da dopusti
nekoj djevojci da ga tako vuče I muči? Ne, neće si to dopustiti. Buket crvenih
ruža što je držao u ruci čekajući ju, bacio je u koš kada se ustao I krenuo se
vratiti u svoj hotel.
Vraćajući se natrag prema
hotelu naletio je na nju. U lijevoj je ruci držala njegov buket žutih tulipana a
pod drugom rukom je držala nekog muškarca. Osjetio je kako bijes raste u njemu.
Jer ga je naivna, sramežljiva djevojka uspjela nasamariti. Njemu se predstavljala
kao naivna, sramežljiva I zavlačila ga da se on potrudi oko nje a ona ima nekog
drugog. Kako si je mogao dopustit da tako nisko padne? Kakav se je samo bijes budio
u njemu. A nije znao da ona želi njega a ne muškarca s kojim hoda. Nije znao da
da je očajnički tražila da ju muškarac do nje pusti a on se ponašao kao da je
još uvijek njegova. Nije znao da se ne može osloboditi njega pa ga vodi doma
gdje će uz pomoć Lane zauvijek ga izbaciti iz svoga života.
Prošao je pokraj nje bez
riječi. Pogledao ju je samo na tren, samo na tren pa da u njegovim tamnim očima
vidi mržnju. No zar ima pravo na mržnju kada su nitko I ništa? Zar ima pravo na
mržnju kada joj je sam rekao da bi za njega bila samo avantura?
No dok je ovu večer, ljut na
Lauru, nepoznatu ženu koja mu je osvojila misli, zavodio drugu ženu, dok
provodio je noć s njom, nije se mogao oduprijeti mislima da je umjesto te
djevojke na njezinom mjestu trebala biti upravo Laura. Laura koja ga je
izigrala, a da se nije niti okrenuo. Ali
neće ostati na tome. Želio je s njom polako, I ako joj je prvu večer rekao da
želi da mu bude samo avantura, znao je da to nije istina. Nju je želio upoznati.
Otkriti tko je ona uistinu. No nakon onoga sinoć sada više neće imati milosti
za nju. Sada će za njega biti ono što joj je rekao. Avantura. I to samo za
jednu noć. Bio je itekako siguran u svoje moći zavođenja, toliko siguran da je
pretpostavljao da će ju uspjeti zavesti I ako ima nekoga. Zavest će ju, biti s
njom I onda joj namjerno uništiti tu vezu. Poigrala se s njime. Sada je red da se on poigra s njom.
Kao I svako jutro bila je na
kavi u svome omiljenome restoranu. Sa svojom najboljom prijateljicom. I kada ih
je uvidio, plan od sinoć se promijenio. Izgledala je tako slatko, tako nevino, kao
princeza koja živi u svome svijetu bajki gdje je sve lijepo. S knedlom u grlu gledao je prema njoj, I shvatio
je tešku istinu. Neće moći da ju zavede I da ju ostavi. Gledajući u njezin blistav
osmijeh znao je da ju neće moći pustiti nakon jedne noći. A ako bude s njom duže
od jedne noći, naškodit će samo sebi. U trenu je stvorio drugi plan. Povrijedit
će ju preko prijateljice. To će biti
njegova osveta.
Samouvjereno je prišao za
njihov stol, privukao stolicu I sjeo dok su ga one gledale u čudu. Njoj se nije
niti obratio. Svu svoju pozornost usmjerio je prema Lani dok je Lauru skroz
ignorirao, potajno gledajući njezinu reakciju. Potajno gledajući bol na
njezinom licu koje je očajnički željela sakriti no nije uspijevala. Izgleda da
će ovaj pothvat biti teži nego se čini jer njezina prijateljica nije padala na
njegov šarm. No niti to nije bilo bitno koliko je bila bitna činjenica da ga steže
oko srca dok gledao je kako joj nanosi bol.
-Laura.-čuo je kako ju netko
doziva I podigavši glavu vidio je muškarca od sinoć što držao je za ruku. Promatrao
je njezinu reakciju na njegov glas I neugodno se iznenadio kada uvidio je da
joj nije drago što je on tu. Zasigurno se bojala da će on izdati njezine tajne:
da joj je on slao cvijeće, da je pristala biti s njime jednu noć.
-Idem, Lana, sada.-osjetio
je tugu u njezinome glasu. No to je bio dio njegovog plana, zar ne?
-Idem I ja.-pogledao ju je izazovno
u oči kada je stavio svoju ruku na Laninu kako bi ju zaustavio. Gledao je kako
se tuga skuplja u njezinim lijepim smeđim očima. Gledao je kako se bori da ju sakrije.
-Ne trebaš. Imam nekog
posla, pa ćemo se vidjeti kasnije.-gledala je Lana svoju prijateljicu kako
odlazi I kako joj se bivši dečko približava. Kako ju ne pušta na miru I ako mu je
sinoć, baš kao I Laura, rekla neka se makne iz njezinog života. A tada se ljutito
okrenula, izvukla svoju ruku I ljutito obratila Filipu.
-Stvarno si idiot. Umjesto da
budeš s njom ti joj tjeraš neki inat tu.-
-S kim? Misliš na Lauru? Ona
me ne zanima.-
-Ne? Zašto si onda ljubomorno
gledao za njom kako odlazi s nekim drugim?-pitao se zar je bilo toliko očito da
mu smeta što ju vidi s drugim? Izgleda da je, kada je njezina prijateljica to primijetila.-Znaš,
nisam bila za to da budeš s njom nakon onoga što si učinio onu noć. Bez obzira,
bila ona tvoja ljetna avantura ili ne, nisi baš morao istu večer, prije nego si
trebao ići na spoj s njom, nisi baš trebao biti s nekom desetom.-
-Nisam bio. Čekao sam ju da
dođe. Za razliku od nje. Meni predbacuje za to, a što ona čini? Nosi moje cvijeće
u jednoj ruci dok šeta s drugim. Pa čini mi se da nismo toliko različiti. A meni
je predbacivala nešto. -shvativši da otkriva svoje osjećaje, odlučio je promijeniti
temu.-No nije bitno. Sada je samo bitno da li ćeš izaći sa mnom na večeru?-
-Ti si doista jedan idiot. Ali
doista. Zar misliš da bih joj to ikada uradila? Malo se precjenjuješ ako misliš
da si vrijedan mojega prijateljstva s njom.-razljućen njezinim odbijanjem nije
više mogao skrivati ono što ga je mučilo I tištalo.
-Kao da je njoj uopće bitno to.
Da joj je bitno, ne bi sada bila tamo s njime!-
-Ona nije s njime. Niti će
više ikada biti. Nije moje da govorim, ali je moja prijateljica I želim joj svu
sreću, pa makar ta sreća značila I ti. Jer gledam kako blista dok govori o
tebi. Gledala sam kako spušta svoju obranu pred tobom, kako odbacuje svoju
sramežljivost. Gledala sam kako je bila sretna kada je našla tvoj buket pred vratima.
Kako mu s nježnošću posvećuje svoje vrijeme. I gledam kako se utapa u tuzi jer
si kreten kakvog još nisam upoznala, a vjeruj mi, upoznala sam puno kretena u
životu. –
-Da je tako sve kako kažeš, ne
bi otišla s njime.-
-Upravo si ju ti potjerao u
njegov zagrljaj. On je njezin bivši. Pojavio se sinoć iznenada u želji da ju
vrat natrag. Prošao si pokraj njih, a
nisi možda vidio kako ju ne pušta? Zar misliš da se želi vratiti osobi koja ju
je godinama varala? No on ne prihvaća da neće više biti s njime. Bez obzira što
ju je varao, vjeruje da ona pripada njemu. Tip je muškarca koji želi imati
jednu koja je samo njegova a on će imati još stotinu. Ali ona pripada samo
njemu. I uvjeren je u to da će mu ona oprostiti I vratit će se. I neće prestati
dok ona ne popusti. A tvoja je krivica što je otišla, tvoja će biti krivica ako
bude ponovno s njime. Jer željela ti je prići danas. Prije nego si došao,
razgovarali smo o tebi. Trebalo joj je malo duže, ali odlučila je da ti priđe. Da
ti da šansu, pa makar I za avanturu, ako bi to bilo ono što bi ti želio. Ali tvoje
ignoriranje…-zastala je je na tren.-neka ide na tvoju dušu što će biti s njime
a biti nesretna. Što će biti nesretna princeza koja je prestala vjerovati u
bajke.-Lana se ustala I otišla ostavljajući ga u novim saznanjima.
Dugo je razmišljao o njezinim
riječima. Prevrtio je film u glavi I sjetio se njezinog izraza od sinoć. Nije ga
zamijetio od mržnje I ljubomore, no sada je jasno vidio očajnički izraz njezinog
lica. Sada je jasno vidio pogled kojim
ga je molila za pomoć, no on ga nije vidio.
Pronašao ju na poslu. Danas nije
bila gužva pa nije imala previše posla. Vidio je kako se muškarac od sinoć mota
oko nje, dok ga ona pokušava izbjeći.
-Ali, Laura, ti si moja. Uvijek
si bila I uvijek ćeš biti. –
-Ne. Ne želim više biti s
tobom, shvati. Sinoć sam ti već rekla.-
-Znači, imaš nekoga pa da me
odbacuješ?-
-I da imam, to se tebe ne
tiče. Izgubio si to pravo onog trenutka kada si me prvi puta prevario.-
-Nisam htio.-uhvatio ju je
grubo za ruku.-Ali dogodilo se. Malo sam previše popio. Nisam kriv.-
-Kao niti za svaki sljedeći
put što se dogodio.-
-Pa…nije bitno više. Bitno je
da sam sada tu I da te želim natrag.-
-Ja nisam tvoja lutka na
koncu pa da plešem kako ti okrećeš konac.-
-Moja si. Budi realna pa vidi. Tko će te htjeti još osim
mene? Svi će te iskorištavati samo da dođu do Lane. Svjesna si toga I sama. Nemaš
nikoga osim mene. Niti ćeš ikada ikoga imati osim mene. Probudi se iz svoga svijeta
mašte.-
-Pusti me na miru.-suze su nakupile
u njezinim smeđim očima.
-Ali Laura, ti si moja.-s
bijesom je gledao kako ju grubo privlači I kako ju ljubi dok se ona odupire. Brzo
je stigao do njih I razdvojio ga od nje.
-Makni se od nje.-grubo
rekoše. Nije nikada bila njegova. Nikada još nije osjetio njezin poljubac, no itekako
je osjetio ljubomoru što ključala je u njemu. Laurin bivši dečko pogledao je prema Filipu,
muškarcu koji svojim izgledom obarao je žene, muškarcu koji brani Lauru.
-Ona je moja.-samouvjereno
rekoše. Tada mu se Filip približi blizu I tiho ali prijeteće izgovori riječi od
kojih se Laura rastopila.
-Ne. Ona je moja. Još jednom
joj priđi I nećeš dobro proći.-on je otišao a Filip se okrenu prema Lauri koja
ga je gledala u nevjerici. Pomućen stajao je ispred nje ne znajući što da
učini, bojeći se njezine reakcije. Nakon
kraće šutnje, prva je progovorila.
-Hvala na pomoći.-gledao je
njezine oči pune suza, gledao je kako se okreće da ga napusti I to ga je trgnulo. Uhvatio ju je za ruku I okrenuo prema
sebi. Privukao u svoj zagrljaj I napokon ju poljubio. Bio je itekako u pravu kada
je pomišljao da ju neće moći pustiti. Nije očekivala njegov poljubac. No od
njegovog poljupca klecala su joj koljena. Od njegovog poljupca se topila. Kad je
odmaknula svoju glavu, I dalje ju je držao u svome zagrljaju.
-Daj mi još jednu priliku.-
-Za što? Da ti budem samo
avantura?-gledao je kako se premišlja. Kako bi pristala čak I na to. Ali shvatio
je da on želi da mu ona bude više nego samo avantura. Želio je da bude dio
njegovog života.
-Ne. Daj mi priliku da te upoznam.
Daj mi priliku da pokušam ostvariti tvoju bajku. –
-Ali ti ne vjeruješ u
ljubav.-
-Možda I povjerujem. Možda do
sada nisam naletio na pravu osobu. -u znak pristanka, poljubila ga je. Ona je
bila osoba zbog koje je povjerovao u ljubav.
Jer ona je bila njegova ljubav
života, jer ona je bila njegova princeza s kojom je živio bajku svoga života. Bila
je osoba zbog koje je postao bolji. Bio je samo njezin. Ona je bila samo
njegova. Njihova bajka je ipak imala sretan kraj.
Photo by Azrul Aziz on Unsplash
KRAJ
Primjedbe
Objavi komentar