AVANTURA ŽIVOTA: prvi dio

Sjedila je sa svojim prijateljicama na kavi. koliko god da ih je bilo, jedna ili više, ona je uvijek bila sramežljiva I povučena. Morala si je priznati čak I to da to nisu njezine prijateljice, već prijateljice njezine prijateljice. Da je u pitanju samo ona, znala je da ju nitko nikada ne bi pozvao na druženje. Posebno ne one. Sve do jedne sređene od glave do pete, šminka tip top, linija besprijekorna. Humor na nivou, a sramežljivosti nema. Sve ono što ona nikada neće biti. Imala je bar tu sreću, tješila se, što ima prijateljicu još od malih nogu, prijateljicu koja ju nikada nije odbacila, bez obzira na sve. Pa čak niti onda kada su ju odbili primiti u društvo zbog nje. Jer nije ispunjavala standarde koje propisalo je današnje ludo društvo. Laura je bila kulturna, pametna, uljudna, obrazovana, no to više nisu bile vrijednosti današnjeg društva. Laura nije bila ono što su bile većina drugih. Bila je slatka, no prirodna slatkoća više nije bila bitna. Danas je bilo bitno biti lice kao u manekenke, ako ne prirodno, onda postignuto operacijama. Danas je bilo bitno biti istog izgleda kao I svaka druga djevojka. kao da su izašle iz iste tvornice ljepote. Jedna do druge, svaka istih plastičnih crta lica, umjetnih obrva, umjetnih trepavica. I one koje su bile prirodno lijepe I one su poklekle trendu današnjice pa šminkom odlučile sličiti drugima. Laura nije željela biti ničija kopija I to ju je puno puta dosta koštalo u životu. Jer sve do jedan muškarac birao bi njih umjesto nje. Jer sve do jedan muškarac birao bi umjetnu umjesto prirodno. Nije pripadala u ovaj svijet. Nije pripadala ni u koje društvu. Bila je odbačena, no bez obzira na sve, svoje principe nije željela odbaciti. Ako treba, radije će ostati sama nego da se pokorava trendu koji joj drugi nameću.

Photo by Jude Beck on Unsplash

Koliko je samo puta bila u ovakvim situacijama. Bila je sa svojom najboljom prijateljicom Lanom I njezinih četiri prijateljice koje su morale primiti Lauru u društvo, ako su željele Lanino. a Lanu su voljeli. Bila je čista suprotnost svojoj prijateljiici, tolika da nitko nije shvaćao što to drži zajedno njihovo prijateljstvo. koliko je samo puta bila prisutna u situacijama kada muškarci nisu mogli skinuti pogled s njezinih poznanica. koliko je samo puta bila prisutna kada su im se pridružili, nju zanemarujući. No nikada do sada nije joj se dogodilo da se netko poput njega gleda upravo u njezinom pravcu. Nikada nije niti pomišljala da je moguće, pa čak I sada, kada bi uhvatila njegov pogled na sebi, nije bila sigurna da je doista upućen njoj.  Jer zašto bi netko poput njega gledao prema njoj. Jer svojim izgledom prije bi pristao nekoj od  njih nego njoj.  No nepoznati zgodan muškarac bio je uporan. Nije se više usuđivala pogledati prema njemu. Jedan, dva, par uhvaćenih pogleda bilo je sasvim dovoljno za nju. nije čak niti Lani spomenula taj mali događaj iz straha da ga nije umislila. Iz straha da ne sazna kako je zapravo gledao jednu od njih.

A onda je bilo vrijeme da pođu. Bio je vikend. Bile su spremne da nakon kave odu u neki noćni klub pa možda pronađu nekoga s kim bi skratile svoju noć. Laura nije voljela noćne klubove. Bili su previše bučni za nju. I ako je još bila mlada, nije uživala u njima kao što je uživala u večernjoj  dugoj šetnji kraj mora. No neke se stvari ponekad zbog prijateljstva trebaju I žrtvovati, pa je bilo večeri kada je izlazila sa svojom prijateljicom u noćni klub. No ova večer nije bila od tih. jedan dan u vikendu izlazila bi, jedan dan vikenda provela bi na svoj način. Bio je to kompromis koji odgovarao je objema. Lana je često I sama znala ostati sa svojom prijateljicom tog drugog dana vikenda. No danas je ipak izašla sa svojim prijateljicama koje su je pozvale. Laura je odlučila ne ići. Kada bi se sagledao, praktički nije bila niti pozvana. Pa čak niti na ovu kavu. No zbog Lane je došla. Dalje se nije imalo smisla gurati tamo gdje joj nije mjesto.

-Ne brini za mene. pa nije mi prvi puta da ne idem nikuda.-

-Ali uvijek sam s tobom subotom.-Laura se nasmije.

-Ponekad ne možeš biti na dva mjesta. tvoje je da budeš tamo.-

-A ti? Što ćeš ti raditi?-

-Lako se snađem. Šetati ću.-slika mora, zvuk vode, razveselio je njezinO srce.

-Sutra se vidimo na doručku?-

-Ako se probudiš.-

-Baš smiješno.-poljubuvši ju u obraz Lana se vrat svojem društvu, a Laura svojoj omiljenoj samoći. No da izađe, bilo je potrebno proći pokraj muškarca koji donedavno dobacivao joj je poglede. Sramežljivo je spustila glavu dok prolazila je pokraj njega I iznenadila se kada ju je netko uhvatio za ruku, a kada se okrenula uvidjela ga je. bio je još ljepši izbliza.

-Oprostite, no možete li me pustiti?-cinično se nasmiju.

-Ne.-nije očekivala takav odgovor.

-Ne? zašto ne?-smrknuto ga upitaše.

-Jer ne želim.-bahato odgovoriše. Pretpostavljala je što je posrijedi.

-Svejedno vam neću reći niti njezino ime niti vam dati njezin broj.-sada ju on zbunjeno pogledaše.

-Zar o sebi govoriš u trećem licu? Znao sam da su slatke djevojke malo lude, no iskreno, nisam mislio baš da su toliko.-nije mogao ne primjetiti kako se zacrvenila. Nije mogao ne primijetiti kako je još slađa tako posramljena. No I dalje ju je držao za podlakticu kao da se boji da mu ne pobjegne,

-Ne razumijem o kakvom trećem licu. Tu ste me uhvatili za ruku da bi ne zaustavili I pitali za broj moje prijateljice. One s kojom sam se sada pozdravljala.-odjednom ju pustiše I glasno se nasmiju.

-Da sam želio nju, onda bih joj prišao sam.-ostala je iznenađena njegovim riječima. Jer po onome što joj je rekao ostajala je još samo jedna mogućnost. A ona nije željela niti pomišljati na to. Za nju, to je nemoguće. Stoga se zbunjena, bez riječi okrenula I pošla prema izlazu.  Nije se okretala znajući da nije toliko zanimljiva bilo kome da bi pošao za njom. I bila je u pravu. Razočarana, pomalo tužna, jer ipak je negdje duboko u duši pomislila da je dovoljno dobra za nekoga poput njega, pa ako bar nikako, onda bar za jednu noć. Makar za avanturu. Da, ponekad bi voljea bar nekome, ako ništa drugo, biti bar mala avantura. No bilo je nemoguće uz prijateljicu kao Lanu. Njezina ljepota zasjenjivala je sve ostale. Pa čak I njezine prijateljice koje družile su se s njom. Ponekad je bila ljubomorna, no brzo bi se prekorila. Lana joj nikada nije stala na put. Ako bi ponekad I pronašla nekoga tko bi joj zapeo za oko I ako bi on trčao za Lanom, Lana nikada nije izdala njezino povjerenje. Pa nije ona bila kriva za to svoje prokletstvo, kako bi ponekad znala reći. Jer vidjela je puno puta kako joj upravo ta ljepota odmaže u životu. Nitko ju nije volio za ozbiljno. I sada, zamišljena, sjedeći na klupi razmišljala je da li bi se ikada mijenjala sa svojom prijateljicom. Svi su je poznavali površno, ali bila je hodajuća ljepota, imala je poznanika na milijun, mogla je dobiti puno toga samo pomoću svoga izgleda, a s druge strane taj izgled joj je dosta I odmogao. Tko ju je još osim Laure poznavao? A s druge strane tu je I ona. obična prosječna, sramežljiva djevojka koja nema sreće u ljubavi, koja nema sreće u prijateljstvu. Lana je bar bila društvena I komunikativna, za tren bi uspjela smotati tog čovjeka, za tren bi ga uspjela nasmijati, a što je ona učinila? Otišla. Nije mu bila niti toliko zanimljiva da ju zamoli da ne ode.

-Kao što sam upravo sada prišao tebi.-bila je noć, no ulične lampe osvijetlile su njegovo lijepo lice kada se okrenula I uvidjela ga kako sjedi na drugom kraju klupe.

-Zašto?-bila je nesigurna. Bila je sramežljiva. Stoga je to bilo sve što je uspjela pitati.

-Jer tako želim.-

-Od toliko djevojaka, ti baš želiš…-okrenula je glavu. Glavu koju je od srama spustila dolje I sada gledala u tlo. Nije se usudila ništa drugo reći. Upravo u ovom trenutku poželjela je biti svoja prijateljica. ona bi znala što učiniti. No čini se da je tu želju izgovorila na glas.

-Da, baš želim tebe. I ne. Ne moraš biti druga djevojka. Jer da sam htio drugu, onda bih prišao drugoj.-

-Zar sam to na glas rekla?-

-Tiho. Jako tiho si poželjela biti svoja prijateljica. Ali mislim da za to nema potrebe.-približio se toliko da je osjetila njegovu toplinu I podigao joj glavu te se zagledao u njezine prelijepe oči boje kestena.-I ovako si posebna. Jer da si ona, onda ne bi bila tu.-njegovi prsti na njezinoj bradi budili su neke trnce u njoj. Morala se je izmaknuti jer nije mogla izdržati njegov dodir.

-Zašto si tu? Što želiš?-

-Rekao sam ti već. Jer te želim.-

-Ne poznaješ me.-

-Pa zar za avanturu moram upoznati djevojku? Da ju želim upoznati onda bi mi bila nešto više nego neka avantura, zar ne?-morala je priznati da je bar iskren. Rekao joj je točno ono što želi. Da bude s njom samo ovu noć. Već sada je sve objasnio da kasnije ne bi bilo zabune. No sada kada je on tu, sada kada joj nudi bar avanturu, da li je spremna na to? Da  bude sa neznancem I onda ga nikada više ne vidi? No ona nije takva djevojka. Ili je? nije više ništa znala.

-Imaš pravo. No čini mi se da si naletio na krivu djevojku. Ja nisam ta osoba.-

-Znači ti vjeruješ u ljubav?-cinično se nasmiju.

-Vjerujem. Mada teško ju je pronaći…-slegnuše ramenima.-No vjerujem. –

-Ako ju nikada ne pronađeš da li to znači da ćeš cijeli život provesti sama?-

-A što će mi brak ili veza bez ljubavi?-

-Još si mlada pa da tako pričaš.-

-A ti si kao puno stariji.-

-Možda nisam s godinama, ali čini mi se da sam s iskustvom puno dalje od tebe. I mogu ti sa sigurnošću reći da ljubav ne  postoji.-

-Pa onda si očito naletio na krivu osobu.-

-I ti doista vjeruješ da je ljubav moguća u današnje doba? Pa danas svi gledaju samo kako koga iskoristiti. I vjeruj mi, ne govorim to samo za djevojke.-

-Pa muškarci su I prije iskorištavali djevojke, zar ne? zaveli I odbacili, a sada kada su djevojke odlučile vratiti udarac, sada ne valja.-

-No ti ipak nisi ta djevojka.-

-Nisam.-žalosno prizna.-Ponekad bih voljela biti…-uhvatila se u razmišljanju kako priča sa strancem. Kako odjednom više nije toliko sramežljiva. Nekako čudno djeluje na nju, pomišljala je.  zašto taj stranac izvlači toliko puno riječi Iz nje? -Oprosti, moram ići sada.-

-Gdje?-ponovno ju je uhvatio za ruku.

-Vrijeme je da idem.-

-Znači, ipak nećeš biti moja avantura za noćas?-

-Snaći ćeš se ti već.-otrgnula je svoju ruku od njegove I uz more zaputila svome stanu. No san joj nije dolazio na oči. Misli su joj bježale prema strancu koji je pokazao zanimanje za nju. U glavi je neprestano vrtjela isto pitanje: zašto baš ona? Da, rekao joj je da ju želi samo za avanturu, no mogao je imati bilo koju drugu. Pa čak I Lanu. A on joj je dao do znanja da želi ovu noć nju.

Grizla se jer je znala da je pogriješila. Što ima veze ako bi bar jednom u životu bila bar jednu noć s potpunim strancem? Život je jedan, zar nije? A nju I onako nitko ne čeka kod kuće. Nema nikoga kome bi se trebala opravdavati. Pa čak ne postoji nitko tko joj je zauzeo srce. Zašto onda nije iskoristila priliku za koju je znala da ju više nikada neće imati. Jer nije sumnjala u to da je proveo noć sam. Sada joj je bilo žao što to nije ona bila.

Sutradan, kao što je obećala, izašla je na doručak sa svojom prijateljicom. Živjele jesu zajedno, no već godinama imaju običaj nedjeljni doručak pojesti u svome omiljenom restoranu. Upravo onome gdje su jučer pile kavu. Ovog jutra bila je tiša nego inače. Jedino je Lana bila osoba s kojom se mogla otvoriti, s kojom je bez ikakvog srama mogla komunicirati, no jutros nije bila otvorena za razgovor.

Prijateljica ju je zabrinuto promatrala. Pomno je promatrala kako se Laura vrpolji, okreće, kao da nekoga traži.

-Zar si nekoga izgubila tu?-

-Što? Ne, ne.-

-Pa koga onda tražiš?-

-Ja? Nikoga. Koga bih ja tražila?-

-Pa ne znam. Nekako mi se čini da tražiš nekoga.-

-Haha, malo si previše popila sinoć.-nasmiju se. No to nije bio njezin istinski pravi smijeh.  odjednom je Lana uočila nekoga tko joj je privukao pozornost I nježno mahnula u pozdrav nepoznatoj osobi. I ako nije željela, znatiželja je bila jača od nje. Okrenula se za Laninim pogledom I uvidjela ga kako se približava njihovom stolu. Nervoza joj je preuzela tijelo. Neki nepoznati osjećaji počeli su se stvarati u njezinom tijelu.

-Vidi kako smo upoznale zgodnog muškarca sinoć.-nije željela ništa komentirati. Nije željela ničime odati da ga je upoznala prije. Da sada žali za propuštenom prilikom.  Prišao im je pun samopouzdanja. Kako je izgledao samo bahato, kao da mu pripada cijeli svijet. Nije podnosila takve osobe, nije se nikada osjećala ugodno u njihovom društvu, no opet je željela pripadati njegovom krugu njegovog društva.

-Dobro jutro.-skinuo je svoje sunčane naočale kada ih je pozdravio. Prvo je poljubio Lanu u obraz, namjerno ju ignorirajući niti ne znajući da ju je zbog toga na tren zaboljelo srce. Morala je samu sebe podsjetiti da je već doživjela milijun istih situacija, morala je samu sebe podsjetiti da joj je on već sinoć naglasio da I ako bi bila njegova da bi bila to samo beznačajna avantura. Što ju onda ima boljeti srce ako ju ignorira.

No tada se okrenu prema njoj.-Dobro jutro I tebi, princezo.-ostale su obje zatečene njegovim prisnim nadimkom. Nagnuo se prema njoj I nježno ju poljubio u obraz. Sinoćnja reakcija na njegov dodir bila je I dalje prisutna. Kada odmaknuo se, zbunjeno ga pogledaše. -Što si ako nisi princeza? Princeze žive u bajkama, a ti u bajke vjeruješ.-

-Pa ako je ljubav bajka, onda vjerujem u bajke.-njezina prijateljica ju iznenađeno pogledaše. Koliko se samo borila kako bi Laura zaboravila svoju sramežljivost, koliko je puta samo pokušavala da se opusti u nečijem društvu. posebno u društvu muškaraca. Stoga niti ne čudi što je ostala zatečena Laurinom reakcijom.

-Stoga I jesi princeza.-

-A vas dvoje se poznajete?-sa smiješkom je pogledao u Lauri.

-Pa nisam mislio da ćeš se baš toliko sramiti mene pa da svojoj prijateljici nećeš reći da smo proveli večer zajedno.-

-Večer? Pet minuta.-

-Kratko ali slatko.-

-Izgleda da si ipak  pronašao neku avanturu za sebe.-

-Morao sam ići na drugo mjesto kada nisam uspio dobiti ono što sam želio. No, izgleda da ni tamo nisam pronašao ono što želim.-

-Šteta-ravnodušno slegnuše ramenima mada joj je ipak bilo drago što je proveo noć sam. Ako je. A po njegovoj priči ispada da je proveo. No to ništa nije značilo.  Morala je smiriti svoje osjećaje.

-Možda današnja noć bude uspješnija.-namignuše joj.

-Eto držim ti fige.-glasno se nasmiju.

-Ne moraš ti meni, princezo, držati fige. Ako mu već želiš uspjeh, onda bi bilo bolje da pođeš sa mnom na neko piće, u neki disko.-

-Žao mi je, no morat ćeš pronaći neku drugu žrtvu da ti bude večerašnja avantura. Možda pronađeš nekoga usput.-

-Laura nije ljubitelj diska. Više je tip za mirnu večernju šetnju.-Laura bijesno pogledaše prema svojoj prijateljici koja je morala uskočiti. Vidjela je u Laurinim očima želju da pristane a s druge strane poznavala je svoju prijateljicu I predobro pa da zna kako joj treba samo mali poticaj.

-Onda se vidimo večeras na nekoj večernjoj šetnji. Čekat ću te na onoj klupi gdje si bila sinoć.-uvjeren u svoje sposobnosti, uvjeren da će ga bespogovorno poslušati, okrenuo se prema Lani, ponovno ju poljubio u obraz a zatim prema Lauri. Nije se odmah pozdravio. Sjedila je u iščekivanju njegovog pozdrava, njegovog malog poljupca, vidio je njezino nestrpljenje pa se samo tiho nasmijao I spustio svoje usne na njezino nježno lice.-Do večeras, princezo.-

-Zašto si mu rekla to?-

-Zato što znam da želiš ići. I zato što vidim da s njime nisi sramežljiva kao s drugima. Ima nešto u njemu što potiče da se otvoriš.-

-I u tome što sam mu samo zabava. Nisi bila tu sinoć kad mi je jasno stavio do znanja da traži samo avanturu.-

-Ako traži samo to, zašto onda nije otišao niti s jednom od nas? Cure su mu se doslovno bacale pod noge no njega nije zanimala niti jedna. Da, bio je tamo s nama, častio nas pićima, uživale smo u njegovom razgovoru, njegovom humoru, no kada je odlazio, odlazio je sam. Na tugu mnogih djevojaka.-

-Možda ga je već neka čekala negdje.-

-Laura, on želi biti s tobom. svoje vrijeme provesti s tobom. iskoristi to. Pa makar to bila I avantura, kako ti kažeš. Što imaš za izgubiti? –

-Svoje dostojanstvo?-

-Nećemo se lagati. Pa znaš I sama da to više nije toliko strašno. Pa što ako se par noći zabaviš s nekim od turista koji dođu. Ako je suđeno, srest ćete se jednom opet. Ali sada iskoristi ono što ti život pruža. A život ti je pružio prelijepog muškarca koji te želi izvesti na spoj. Jednostavno smatraj to avanturom pa ćete oboje biti pošteđeni bola I slomljenog srca. Makar je bio pošten pa ti priznao pa da ne očekuješ ništa više od toga.-razmišljajući o tome na taj način shvatila je da je njezina prijateljica u pravu. Život je jedan. Može si ponekad priuštiti nekog stranca. Bar jednom u životu. Kad ostari, bar će imati neku lijepu uspomenu.

Vrativši se u stan shvatila je da se nisu dogovorili niti za vrijeme kada će se naći. Što ako se pojavi tamo a njega ne bude? Ispast će budala. A kako da zna kada da se pojavi kada joj je rekao samo da se vide na večer? Što ako dođe prije pa ga bude čekala satima?

-Otići ćemo u kafić pa ga možda sretnemo tamo. Pa zasigurno je I sam svjestan da niste dogovorili vrijeme. Pa neće čekati tamo na klupi satima.-

-Ako bude I čekao uopće.-

-Uvijek si pesimist.-samo je slegnula ramenima. Stigavši u kafić nije ga bilo nigdje. Pa čak niti na klupi gdje je rekao da će biti. Sjetila se da ne zna niti njegovo ime. Saznala ga je od Lane. Filip. No Filipa nije bilo nigdje.

-I što sada? Da ga čekam kao kakva glupača?-nije mogla sakriti svoju nervozu.

-Doći će. Zasigurno će doći.-no Laura nije bila uvjerena u to. Pogledavala je na sat, prošlo je već dosta vremena. Vrijeme je da pođe. Možda ju čeka na klupi. Takav je I bio dogovor. Uzbuđena krenula je prema mjestu sastanka a u njoj je rasla nervoza. Kako se sve više približavala dogovorenom mjestu nervoza je bila sve veća I veća. Nakon kraćeg vremena stigla je I uvidjela ga kako sjedi na klupi. No nije bio sam. S njim je bila neka druga djevojka. Svaka nada da bi večeras mogla uživati u njegovom društvu, potonula je na dno.

Morala je prići, morala je tom stranom proći do svoga stana. Da, znala je, ima I zaobilaznih puteva koji traju puno duže. Neće si dopustiti pa da vidi kako ju je taj mali događaj slomio.

Nikada uzdignutije glave nije hodala. Ponosno, samouvjereno, samo kako mu ne bi dala do znanja da ju je ovaj događaj toliko povrijedio. A kada je prišla do njih, nije mogao a da ju ne primijeti.

-Kasniš.-grubo joj se obratiše. Bila je potrebna sva hrabrost svijeta da se okrene I hladno, bez imalo osjećaja progovori.

-Kasnim gdje? Na tvoj spoj?-nije željela no pogled joj je pobjegao prema njegovom društvu. Bila je to jedna od djevojaka s kojim je jučer sjedila na kavi. Nije imala snage još I da njoj posvećuje pozornost.

-Na svoj spoj.-

-Vidim da ti to nije niti malo zasmetalo. Vidim da ti nije dosadno. A uostalom, kako mogu kasniti na nešto kada nisam znala vrijeme koje je dogovoreno.-bila je u pravu. Zašto joj nije rekao u koliko da se nađu? Bio je toliko samouvjeren da je pomišljao kako će ga čekati cijeli dan na klupi. A u predvečer kada je došao tu, nije je bilo. Nije ju želio niti potražiti. Rekao joj je mjesto, trebala je biti tu, bez obzira što je rekao da će on čekati nju.

-Sada kada si tu, sada možemo krenuti.-

-Krenuti kamo?-u nevjerici ga pogledaše.

-Pa u šetnju. Onako kako smo se dogovorili.

Photo by Aidan Formigoni on Unsplash

-Dogovor je bio da me čekaš, zar ne? A ti si tu sa jednom od mojih poznanica.  Tako da mi je žao, ali dogovor otpada. Ja te neću odvlačiti sa tvog spoja.-

-Laura, ovo nije spoj. Samo smo malo razgovarali. Naišla sam na njega kako sjedi tu pa sam mislila da se malo upoznamo.-

-Iskreno…-okrenula se prema svojoj poznanici koja je za nju mislila da je tiha, sramežljiva, a sada tu odbija muškarca kao što je Filip. Ponekad se čovjek lako prevari u procjeni ljudskog karaktera.-Svejedno mi je. Bio spoj ili ne, ja vas ostavljam na miru.-u čudu je gledao kako Laura odlazi niti ne okrećući se za njima.  Gledajući za njom, osmjehnu se tiho. „Kad tad ćeš biti moja“ pomisli pa odoše sa Laurinom poznanicom u neki od noćnih klubova. A u glavu je smišljao plan kako da on, on koji nije princ osvoji princezu koja vjeruje u bajke.

NASTAVIT ĆE SE