Prije nego
ju je upoznao, bio je muškarac kojega za ništa nije bili briga. Bio je muškarac
koji se nije želio vezati za jednu osobu. Prije nego ju je upoznao. A kada ju
je upoznao, sva njegova uvjerenja pala su u vodu. Jer ona je bila jedina koju
je želio do kraja života. Ona je bila ona s kojom je želio čak I obitelj. On
koji se prije nje grozio na pomisao da bude vezan s jednom ženom do kraja
života. On koji se grozio na pomisao da ima djecu. On je s njom želio sve. A
onda…kako ga je spasila onda tako ga je uništila sada ostavljajući ga a znajući
da će bez nje propasti. Što mu je bilo na pameti pa da se tako veže za neku
osobu. Da nekoj, da ženskoj osobi preda svoje srce u ruke. Ali predao joj je.
ne samo srce. Predao joj je cijeli život. A kako mu je ona vratila? Tako da se
poigrala s njegovim životom.
Ona je kriva što ga je vratila na stare staze. Ona je kriva što nije više bio osjećajan. Ona je kriva što provodi noći pijan, što provodi noći sa ženama sumnjivog morala. Čula je priče o njemu. Prošli su mjeseci od kada ga je napustila. Bolni, teško mjeseci bez njega. jedna strana njezinog srca bila je presretna jer je napokon bila u životu osobe koju je voljela više od ičega, a jedna strana srca tugovala je za njezinim Danijelom. Tugovala jer mu je prouzročila toliku tugu, toliku patnju, jer nije mogla biti s njime.
Svaku večer
bio bi sa drugom, svaku večer dovodio bi ih u njihov zajednički stan, u
nekadašnji njihov zajednički krevet nadajući da će one moći ukloniti sjene nje
Iz stana, nadajući da će one moći ukloniti njezin miris iz kreveta. Kako se je samo gorko varao. Noću bi još i
uspio prevariti srce. I onda dok bi
spavao grleći ženu u krevetu. Dok god je spavao osjećajući toplinu ženskog
tijela pokraj sebe bio je sretan misleći da je ona pokraj njega. a onda bi
otvorio oči I ugledao bolnu stvarnost. To nije bila njegova Ela. Kako ju je
samo mrzio u tome trenutku. Jer dok se on raspada zbog ljubavi prema njoj ona
negdje na drugom kraju svijeta uživa s nekom osobom zbog koje ga je ostavila.
Kada bi ju bar mogao prestati voljeti. Ali ne ide. I nakon što mu je rekla da
ga ne voli, I nakon što mu je rekla da je samo igra za nju, zašto uporno ima
neki osjećaj da je lagala? Zašto uporno ima neki osjećaj da je I ona negdje
daleko tužna kao I on? Možda je to samo želja, njegova želja da ga ponovno
zavoli. Stoga je mjesecima ignorirao taj osjećaj, no kako je vrijeme odmicalo
sve dalje I dalje, umjesto da ju zaboravi on je sve intenzivnije mislio na nju.
Njegovo srce ju uporno nije željelo pustiti. A možda je to samo želja za
osvetom. Jer otišla je toliko brzo da nije stigao smisliti kako joj se osvetiti
nakon što ga je ostavila.
Jer
poigrala se s njime, kako mu je I sama rekla. Sada je red na njemu da se poigra
s njom. Toliko zločesto da će plakati pred njime. Jer nije bila svjesna što
učinila je.
Stoga ju je
odlučno odlučio pronaći. Rekla mu je da će otići I na kraj svijeta. pa on će
otići za njom na kraj svijeta samo kako bi ju pronašao I gledao kako se raspada
pred njime. No nije bilo potrebe za time. Jer rekli su mu poznanici da se
vratila. U grad njihove ljubavi. Da se vratila s nekim muškarcem. Zar je doista
toliko bezosjećajna pa da se vraća njemu pred nos sa svojim ljubavnikom? Zar je
to prava Ela? Možda ona koju je upoznao bila tek gluma, a prava je hladnokrvna,
bez imalo savjesti, bez imalo osjećaja.
Na sam
spomen njezinog imena, pomutio mu se razum. Na spomen njezinog imena s drugim
muškarcem mislio je da će se raspasti. No morao je to taktički odigrati. Morao
joj je dokazati da mu više nije stalo do nje, da ga ne vrijeđa I ne boli što
nije njegova, morao je smisliti plan kako nju uništiti.
Ali kako se
samo usuđivala doći mu pred nos s novim ljubavnikom? Zar ga je toliko malo
voljela da ju nije bilo niti malo briga kako će se osjećati kad čuje da je
ponovno u gradu? A osjećao se jadno, osjećao se gore nego ikada u životu. Jer
pomisao na nju s drugim u njemu je pravila bijes. Jer na pomisao da je s drugim
u njemu je ključala ljubomora toliko snažna da je bio u stanju sravniti svakoga
tko mu se nade na putu. Pa čak i nju. No vrijeme je bilo da joj pokaže i ako ga
je boljelo, vrijeme je bilo da joj pokaže što je izgubila i da mu ona ništa više
ne znači. Bilo je vrijeme da ju natjera da pati za njime. Da pati za onim što
je ostavila.
Sada kada
je bila u gradu, bilo je lako saznati gdje će se kretati. Bilo je lako saznati
gdje će biti noćas.
Nije se želio
truditi, zar ga briga što misli ona o njemu nakon toliko vremena? A ipak,
proveo je izvjesno vrijeme spremajući se. Obući će namjerno ono što je najviše
voljela da oblači. Spremit će se namjerno onako kako je najviše voljela. Doći će
namjerno u restoran u kojem večeras večera s djevojkom koju nije podnosila. S
djevojkom koja se cijelo vrijeme trudila se oteti ga od nje. Namjerno će se s
njoj pojaviti pred njom.
I bio je to
izvanredan plan. Sve dok ju ponovno nije vidio. Dobio je stol blizu njezinog.
Ruku pod ruku šetao je s novom djevojkom, ruku pod ruku hladno je prošao pokraj
nje dok je u njemu sve gorjelo. Jer bila je ljepša nego ikada. A kad sreo je
njezin plavi pogled nije mogao ne zamijetiti i dalje onu tugu u njezinim
prekrasnim očima. Pogledala ga je samo na tren. Samo na tren koji je bio
dovoljan da shvati da će njegovo srce ostati zauvijek zarobljeno u tim njezinim
nebeskim očima
Prkosno je
sjeo nasuprot nje. Samo da ju može izazivati, samo da joj može pokazati kako
osmijehe koje je nekada čuvao za nju, sada upućuje drugoj. Izbjegavala je
njegove poglede, Izbjegavala je pogledavati prema njemu, no znatiželja je ipak
bila jača od nje. Jer ipak je ljubav bila jača od nje. Kad i kad bi pogledala
prema njegovom stolu i srce bi joj zastalo
svakog puta kada vidjela bi kako svoje najljepše osmijehe poklanja drugoj. No
morala je očekivati da će čuti da je stigla u grad. Morala je očekivati ovakvo ponašanje
od njega. Zadnji puta kad ga je vidjela nije li joj zaprijetio da ne zna s kim
se igra? Ali kada bi sve to bar bila samo igra. Tada bi ju ne boljelo u grudima
kada vidjela ga je. Tada sada ne bih tu umirala tisuću puta.
Noć pakla
je prošla. Naravno da je proveo noć se svojom pratnjom bezobrazno iskoristivši
njezinu zaljubljenost. Naravno da je proveo noć sa drugom a ipak mu je ona bila
u mislila.
Jer postojalo
je nešto sto mu nije cijelu noć dalo mira :zašto je i dalje nesretna?
Sada kada
se vratila najvažnijoj osobi u svome životu, zašto je izgleda kao je umrla? Možda
netko sa strane ne bi prepoznao njezinu tugu...bila je vesela i ugodna kad su
im se za večerom pridružili poznanici, no on je mogao osjetiti tugu u njezinom
glasu, on je mogao prepoznati tugu u njezinim očima.
No nije li
to ono sto je željela? Nije li ga ostavila upravo zbog osobe s kojim je večeras
bila? I nije li on to upravo želio? Da umire dušom za njime kao što on umire
svakog dana bez nje? Gledajući ju takvu shvatio je da bi učinio sve samo da
vidi iskreni osmijeh na njezinom prelijepom licu. Gledajući ju, shvatio je da želi
da bude sretna pa makar to bilo i bez njega. No ona je i dalje nesretna. Možda još
jednom da ju vidi na samo. Možda da još jednom proba otkriti što je uzrok
njezine tuge. Možda još jednom da ju pokuša usrećiti. Pa čak u ako se njezina sreća
ne tiče njega, možda da ipak pokuša učiniti nešto. Jer svijet je i onako previše
ružno mjesto bez njezina osmijeha.
Znao je da će
ga to uništiti, znao je da će umrijeti još i tisuću puta kada ju vidi, Al morao
je. Morao ju je pronaći i saznati šo je uzrok njezine tuge. Saznati i otkloniti
ga. Jer koliko god joj se zaprijetio onoga dana, koliko god joj se zaprijetio
u svim ovim noćima kada nije bila kraj njega, koliko god se zaprijetio da će
joj nanijeti bol dublju nego je ona njemu to u učinila, sada kad ju je uvidio,
znao je da ne može. Ne može joj nanijeti bol ma koliko god on to želio. Jer
srce ju je i dalje voljelo. Jer srce je i dalje željelo da ona bude sretna.
****
Sjedio je
sobi okružen njezinim stvarima okružen njezinim mirisom. Kako je bilo lijepo
ponovno osjetiti njezinu prisutnost.
Sjedio je i
očekivao njezin dolazak. Nestrpljivo očekujući njezinu reakciju kada ga ugleda
kako ju čeka.
A kad su se
vrata polagano počela otvarati, zadrhtao je. Nakon toliko vremena bit će
ponovno sami. Zadnji puta rastali su se veoma ružno. Što će joj reci kada ju
vidi? Što će ona reći kada ga vidi u njezinoj sobi? I tada je otvorila vrata, a
kad je podigla glavu zaostao mu je dah od njezine ljepote. Ostajala je stajati
na mjestu, ne vjerujući da je tu. U njezinoj sobi. Ljubav njezina života. Zadrhtala
je od pogleda na njega. Zadrhtala je od straha, jer taman kad se ustao da joj
priđe iza njezinih leda se probila djevojčica od desetak godina. Njezina malena
kopija. Negdje u magli začuo je riječ mama. Njegova Ela bila je majka djetetu
kojega mu nikada nije spominjala. Bio je višak, znao je, ali nije mogao samo
tako sada otići. Ne sada kada je već došao do tu. U vidjela je nijemu molbu u
njegovim očima. Na kraju krajeva, zar mu ne duguje bar neko objašnjenje?
Najnježnije
sto je mogla, obratila se djevojčici koja ju posluša bez prigovora.
Ostali su
sami. Sami sa otkrivenim tajnama, sami sa neizdrživom boli jer očito mu nije
vjerovala toliko da bi mu u dvije godine spomenula da je majka.
-Ona je
moja kćer. - potiho izgovori jer nije željeli da ju ona čuje.
-Da li je
ona razlog što si otišla? - gledala je kako očajnički traži njezine odgovore.
Bila je već tako umorena od laži, tako umorna od tuge. Gledao je kako suze
blistaju na njezinom lijepom licu. Nije bio niti svjestan da joj se primakao i nježno
obrisao suze sa voljenog lica. - Zar si mislila da ne bih prihvatio tvoje
dijete? Ona je dio tebe. Naravno da bih ju prihvatio kao svoju. -
-Nije sve
tako. -uzela je njegovu ruku u svoju. Njegov dodir, dodir utjehe.
-Onda? U čemu je problem? Vidio sam onu večer da nisi sretna s njime. Zašto si onda s njime? Ako misliš da ćeš biti bolja majka ako si sa ocem svojega djeteta, a nesretna si... Misliš da ona neće biti nesretna u takvoj obitelji? -
Photo by The HK Photo Company on Unsplash
-On...-dotučena sjela je. Sjeo je pokraj nje. - Bila sam mlada i naivna. Zaljubljena. Ona je neplanirana ali najveća sreća. - potiho započne. -... A on... Bila sam zaljubljena, jako zaljubljena... Voljela sam ga, vjerovala mu dok je on izdao moje povjerenje. Inat mu nije dopuštao da me pusti bez kazne i ako je on bio taj koji je uništiti sve. Znaš- tužno je nastavila - kada je Eva imala godinu dana otišla sam s njom. Otišla od njega, njegovih laži, njegovih prevara. A on me je kaznio na najgori mogući način. On ima veze, ima novaca, uz pomoć toga uzeo mi ju je. Učinio sve samo kako bi meni na pakostio, uništavao svaki moj posao, samo da vide da sam nesposobna kao majka. I onda mi ju je uzeo. Bila je tako mala. Tri godine a on ju je iz inata ostavio bez mene. Sa zabranom pristupa. Bez kontakata s njom. Radila sam sto sam mogla samo da ju vidim, da ju vratim ali nije mi ju vratio. Svaki moj pokušaj da budem sretna, uništavao je-napokon je otkrio razlog njezine tuge, bolni razlog. Kad došao je k njoj očajnički ga je želio saznati a sada... Sada kada ju gleda tako slomljenu pomišljao je da bolje i da ju nije ništa upitao. Mrzio je sebe jer ju je natjerao da ponovno otvara vrata svojoj boli. - A onda si naišao ti. Nisam te željela u svome kaotičnom životu, ali srce te je za voljelo. Možda, očajnički sam pomišljala. možde bismo pronašli neki način s uvjetom da ju prihvatiš. Možda da ti kažem za nju, ali onda je saznao da sam u vezi s tobom. Da je ozbiljno kad već traje dugo. Jer nakon njega... Ali on se nije mogao niti nakon toliko godina pomiriti s činjenicom da sam ja ostavila njega. I u zamjenu za tebe dao mi je ono sto sam očajnički željela. Dao mi je napokon moje dijete. Da mu napokon budem mama. Da se brinem za nju, da ju volim a da to nije izdaleka. - nastupila je bolna tišina. A kad je progovorio, osjetila je tugu.
-Onda kad
si mi rekla da je ta osoba tvoj život, mislila si na nju. - nije bilo to
pitanje upućeno njoj. Bila je to gorka istina koju tek sada shvatio je. U
grudima ga je probola oštra bol jer je ikad sumnjao u nju. Jer je svoje vrijeme proveo kako je proveo
umjesto da bude tu za nju.
-Da. Ona je
moj cijeli život. I ja ću učiniti sve samo da bude sa mnom. Pa makar to značilo
i vratiti se njemu. - odjednom se ustao
i bez riječi izašao iz njezinog stana. Razočarano je gledala u vrata koja je
zatvorio za sobom a da joj nije uputio niti jednu riječ. Bar je od njega očekivala
podršku. Bar je od njega očekivala da prihvati da je ona mama.
Sjedila je
i dalje na istome mjestu kao da čeka nešto. A sto ima još čekati kad vidjela je
da je otišao bez rijeci? Da ju je odbacio. Iznenadila se kako ju je još uvijek
boljelo što nije više njezin. Onda je za čula kako se vrata stana otvaraju i
svoje srce kako brže kuca zbog lude pomisli da se vratio. A kad ga je u vidjela
kako stoji na vratima, kako joj se polagano približava, suze su same protekle.
Bila je tužna.
Bila je to njegova greška. Ali obećao je sam sebi da će ju od sada zaštitit od
svake daljnje tuge.
-Ne plači,
ljubavi - pružio je ruku prema njoj, ruku koju je prihvatila i tako se ustala i
stala nasuprot njega. - Uzmi malenu pa idemo kući. - u nevjerici je i spustila
njegovu ruku. Nije bila sigurna da li je ono sto čuje samo san. Ali ako nije,
ako nije... Kako da ode kad zna da ne može? Uhvatio je njezini ruku natrag u
svoju - Možda do sada nisi znala, ali moj otac je jedan od najboljih sudaca u
okolici, a moja strina odvjetnica. Ponudili su nam pomoć da tvoju kćer napokon
dovedemo doma. Moj otac je pošten čovjek koji je siguran u to da će malena
pripasti nama. -
-Zar si...
-
-Da, upravo
sam sada telefonirao ocu.-kako ga je samo voljela. Obožavala. Željela biti s
njime. Polagano mu se približila i napokon ponovno poljubila usne koje su
pripadale samo njoj.
Njezin san
se ostvario. Jer uz pomoć njegove obitelji napokon je bila sretna. Napokon je
imala svoju curicu uz sebe. Kao i njega. Njega koji je prihvatio njezinu kćer
kao svoju.
Bila je
njegova, bili su ponovno obitelj. Njegova Ela bila je napokon doista sretna.
Jer gledajući ju shvatio je da je ona sjetna tuga nestala iz njezinih lijepih
nebeski očiju. Imao je obitelj, obitelj koja pružala mu je sreću kakvu nikada
nije mogao zamisliti, sreću kakvu do sada još nikada nije osjećao. Jer imajući
ih u svome životu, imao je sve.
KRAJ
Primjedbe
Objavi komentar