POGREŠAN ČOVJEK: drugi dio

U nevjerici je gledao  vrata hotelske sobe broj 15. Iza njih diše ona. Iza njih leži ona u zagrljaju drugog muškarca. Zar je od svih hotela na svijetu, zar je od svih mogućih destinacija morala izabrati bas ovu?  A možda, možda je to sudbina.

Prošla je godina od kada ju je upoznao, od kad ju je vidio kako je istrčala u zagrljaj drugog muškarca. Prošli su mjeseci a on nije mogao prestati misliti na svoju malenu. Njegovu? Srce se nasmijalo toj izjavi. Ona nikada nije bila njegova.

Nakon odmora vratio se  doma. Ali nikada više sam. Što mu je to učinila zeleno oka pa da ju više ne može izbaciti iz glave? Od nje ima samo par poljubaca, samo par brzih strastvenih poljubaca... Od drugi žena ima puno više ali njezini kratki poljupci važniji su mu i od tisuću drugih žena koje može imati bez muka. Ali on je očajno mislio samo na njezine slatke usne. Danima, mjesecima... Ne, nije bio svetac.. I dalje je provodio svoje noći sa raznim ženama, no u misli mu se zavukla samo ona.  Bilo kako ju je Želio izbiti... Zna da su šanse da bude njegova nemoguće. Probao je s drugima kao s njom. Probao je pričati sa drugima ali sve što je od njih želio, bilo je samo prolazno. Probao je čak i njih odbiti... Kao što je one kobne večeri odbio nju. Ali sve one koje su mu se nudile, nije odbio niti jednu. Niti prema jednoj nije osjećao ono što je osjetio one noći prema njoj.

Photo by Rene Böhmer on Unsplash

I sada je tu. Nakon toliko noći, nakon toliko vremena spava iza tih zatvorenih vrata. S drugim muškarcem. Želio ih je razbiti, Želio je nju uzeti u svoje naručje... Ali ne može. Ne može ju uništiti. Nju ne.

A ne može podnijeti niti njezinu blizinu.

-Želim da izbaciš goste iz sobe 15. - bijesno je rekao bratu koji ga u čudu pogledaše - Neki su se gosti žalili na njih. - pokušao je nekako opravdati svoje ludo ponašanje.

-Došli su tek sinoć. Kako se već netko uspio žaliti na njih? A i koliko ja znam, nitko se nije žalio.-

 -Nije istina. Nisi bio tu kada su se žalili.-

-Davide.-njegov mlađi bat ga pogledom punim pitanjima. David je uvijek činio sve samo kako bi udovoljio željama gostiju kako bi bili najbolji među konkurencijom. Još ga nikada nije vidio tako rastresenog. Ne, prisjetio se, od kako su se vratili prošle godine sa odmora, njegov stariji brat postao je druga osoba. -Davide, tko je ona?-na tren je vidio bol u tim tajnim tamnim očima, ali brzo je nestala.

-Nitko.-odlučno odgovori, no brata nije mogao prevariti. Jer osjetio je naznaku tuge u njegovom glasu.  Onaj koji ga nije poznavao ne bi znao prepoznati boje  njegovog glasa. No Mihael je bio njegov brat. Nešto najbliže prijatelju kojemu je istinski stalo do njega.

-Nemoj onda da te moram upozoravati da ne radiš nikakve gluposti.-David se odjednom okrenu I ode ostavljajući svoga brata samoga sa milijun briga. David se još nikada nije ponašao kao u ovih posljednjih godinu dana. A danas…danas je bio osoba koju ne poznaje. Što mu se dogodilo na odmoru prošle godine pa da je postao takav? A David? David je imao tisuću I jedno pitanje o njoj. Zašto je baš sada došla tu? Zašto je s drugim muškarcem spavala u njegovom hotelu.

Nije mogao kontrolirati bijes koji je rastao u njemu, koji je toliko rastao da je želio nešto slomiti, samo da ga istrese iz sebe I u trenutku kada je iskaljivao svoj bijes na nedužnom zidu susreo je njezin iznenađujući pogled. Nije bio niti svjestan da su ga noge vodile do njezine sobe.

-Natalija.-promuklo izgovori I krenu prema njoj, no zastao je kada je vidio muškarca koji je izašao iz njezine sobe I uhvatio ju za ruku.  Trgnula se na njegov dodir, dodir drugog muškarca koji kao da ju je probudio Iz sna.

Jer nije ga zaboravila. Muškarca koji stoji nasuprot nje. Muškarca kojemu čak ne zna niti ime. Niti nakon godinu dana nije uspjela zaboraviti njegove poljupce. I njegovo odbijanje. Gledao je u nju kao da je nestvarna. Promatrao je kako se okreće prema drugome I smiješi mu se. I u tom trenu srce mu se raspuklo. Tiho se nasmijao sam sebi. Da mu se srce raspada zbog neke žene koju nije vidio godinu dana, koja nikada nije bila njegova, koja nije njegov kalibar. Njemu, ženskaru da se raspada srce zbog nje. Smijao se, ali nije mogao poreći istinu: raspadalo se. Nije mogao poreći činjenicu da je bio ljubomoran na njega jer njemu poklanja svoj lijepi osmijeh.  a sada je tu. Pred njime. Što da joj kaže? On koji nikada nije imao problema s time, sada je ostao nijem pred nekom ženom. Da joj ponudi ispriku zbog one noći? Da joj kaže da još misli na nju? Da ju otrgne od njega I odvede nekamo daleko od svih pa da ju napokon ponovno ljubi. Ta misao mu se već sviđala.  Možda će I tako postupiti, bez obzira na sve. Bez obzira što je ona bila gošća njegovog hotela, bez obzira što je sada tu s nekim drugim. Krenuo je prema njoj, no ona se odjednom pokrenu I povuče svoju pratnju natrag u sobu. Doslovno je pobjegla od njega.

Znala je da je kukavica, ali nije imala snage da se suoči s njim. Jer u trenu kad vidjela ga je, ponovno ga je poželjela. Zna da ne može vjerovati sama sebi ako je on u blizini. A ona trenutno ima osobu s kojom je u vezi. Ne može mu to učiniti. Ali zašto je baš ovdje, pitala se? Kako je moguće da je izabrao hotel u kojem je ona? No glas njezinog dragog ju je prenu iz njezinih misli.

-Zašto smo došli natrag?-bilo je očajno, bilo je bezobrazno no svoju želju za njime tražila je u Alexu, čovjeku koji je bio s njom.  Jer želju za poljupcima nepoznatog muškarca ubijala je na Alexovim usnama.-Znaš li kako se rijetko vlasnici ovog hotela pojavljuju u hotelu?- Ali riječi koje izgovorio je prekinuli su njezine poljupce.

-Vlasnici?-

-Da. Čovjek koji je bio u hodniku je vlasnik, zajedno sa svojim bratom. U biti brata se može već I vidjeti, no ovaj…on je kao neki tajanstveni vlasnik.-

-Ti ih poznaješ?-

-Ne. Nego sam često ovdje na odmoru I brata sam već viđao, ali Davida nisam.-

-David.-muškarac iz snova napokon je dobio ime. Napokon je saznala kako se zove. Ali spoznaja da je u njegovom hotelu…da ju je Alex doveo u njegov hotel bila je uznemirujuća. Željela je istog trena otići, ali kako da mu objasni? Pa s Davidom nije imala ništa drugo nego par poljubaca, ništa više nego poniženje. A o tome kako je bila odbijena, nije željela s nikime pričati.

-Da. Njega je doista teško vidjeti.-

-Zar je toliko bitno da si ga upoznao?-

-Pa volio bih ga upoznati da. Hotel im je perfekt. Uvijek sam se osjećao dobrodošlim tu. Uvijek se trude da gostu bude dobro.-nije željela više slušati o njemu. željela je zaboraviti da je u njegovom hotelu, željela je zaboraviti na njega stoga je ponovno ljubila Alexa. Samo da zaboravi na Davida.  A on? Vratio se u svoj stan I bijesno šutao sve što mu se našlo pod nogama. Bijesno bacao stvari po svome stanu jer nije mogao podnijeti činjenicu kako je upravo sada u zagrljaju drugog muškarca. O kako ju je samo sada mrzio. Mrzio pomisao da mu se ona tako uvukla pod kožu. A on je bespomoćan u tome. Jer ne može ju imati. Već joj je rekao da nije za nju. Jer zna da se ne može promijeniti. A ona? Ne zaslužuje da ima nekoga tko ju voli polovično.

Tajanstveni vlasnik hotela David, odjednom više nije bio tajanstveni. Napravio  je cijelu pomutnju svojim pojavama jer sve one žene koje su bile slobodne a koje su bile gošće hotela, sve su željele njegovo društvo. Njegov brat Mihael bio je obiteljski čovjek, već oženjen I s jednim malenim djetetom, a David…David je postao atrakcija svoga hotela, i upravo iz tog razloga se skrivao do sada. Ali sada, sada ga nije bili briga. Ona je bila u njegovom hotelu. S drugim muškarcem. Ako ju već ne može imati makar može uživati dok je tu. Makar može otkriti, s mukom I boli ,da li je pronašla nekoga tko će ju voljeti onako kako zaslužuje. Sve su željele njegovo društvo, sve osim nje. Morala je biti svjesna njegove pojave, morala je biti svjesna da je tu, jer gdje god da je bila, bio je tamo. Želio ju je makar na tren uhvatiti nasamo, makar na tren, ali ona se nije odvajala od svoga dečka.  Izbjegavala ga je toliko da je čak I prvih par dana samo dolazila prenoćiti u hotel. Jesti I prenoćiti. Nije koristila ništa od hotelskih usluga, pomno je pratio gdje je, ali nje nije bilo u hotelu. Dolazila je samo prenoćiti a tada ju nije mogao uhvatiti.  Bio je toliko iznerviran, toliko bijesan da je jednu noć ostao I sam na recepciji čekajući kada će se vratiti. Poput kakvog zaljubljenog tinejdžera je čekao svoju nesuđenu simpatiju. I dočekao ju je.  Njezin Alex je stigao po ključeve I David je bezobrazno iskoristio situaciju.

-Dobro večer, gospodine.-dodao mu je ključ njegove sobe. Tada se Alex okrenu prema Nataliji I uzbuđeno ju pozove da se dođe upoznati s Davidom.  Davidom koji je pobjedonosno gledao u nju. Više mu se ne može sakriti. Sa ponosom je gledao kako je dobio ovu bitku, s ponosom na sebe gledao je kako se polagano približava recepciji. Kako se približava njemu.

-Natalija, ovo je gospodin David. Vlasnik ovoga hotela. - njezin dečko čekao je kada će Natalija pružiti ruku Davidu, a ona se nije mogla natjerati da to učini. Ne želi njegov dodir pa niti preko rukovanja. Ali bilo bi nepristojno od nje kada se ne bih rukovala. Stoga je pružila ruku prema njemu, ruku koju je vidio da drhti.

-Drago mi je gospodine sto smo se upoznali. - i njegov ponos je samo tako splasnuo. Ona ga je jednostavno zatajila. Zatajila da se poznaju, zatajila da je ljubio te slatke usne. Zatajila da je bila s njime jednom u hotelskoj sobi čekajući kad će biti njegova. Prihvatio je njezinu nježnu ruku i držao je više nego je bilo prilično. Njezin Alex se nije obazirao na to, nije vidio jer bio je u svome svijetu govoreći nešto o hotelu. David ga je slušao na pola. Pogled mu je bio uperen u ženu čovjeka koji stoji nasuprot njega. Promatrao je te lijepe zelene oči, promatrao je kako se ne smije. Snažno je povukla svoju ruku natrag i okrenula se prema Alexu. - Idemo li? Boli me glava, pa bih htjela malo prileći. - nježno mu rekoše.

-Idi ti onda u sobu. Ja ću doći kasnije. -

-Ali Alex... - očajno ga je trebala.

-Sada ne mogu. - tiho ljutito šapnu. - Vidiš da sam sada upoznao njega. To je rijetka prilika. A on ti je tu kao slavna ličnost. -

-I ostati ćeš tu umjesto da ideš sa mnom? –

-I onako te boli glava pa se trebaš odmoriti. - slušao je kako ju odbija. U isto vrijeme mu je srce pucalo zbog nje, i u isto vrijeme se radovalo. Sada ima priliku da odvede njezinog dečka što dalje od nje. Bezobrazno, nepošteno, ali nije ju drugačije mogao pronaći nasamo. Ali vidjevši očaj u njezinim lijepim očima mrzio je sve koji su se usudili napraviti ju takvom. Pa čak i sebe. Jer je on to učinio. Mrzio je pomisao da I dalje nikome na prvom mjestu. Da nije ostvarila ono što je željela. Da se prepustila polovičnoj ljubavi.

Ležala je u krevetu u svojoj hotelskoj sobi. U njegovom hotelu. A njezin dragi bio je očaran s njime. Dok ga je ona željela samo izbjeći. Eno ih tamo sad zajedno sjede, pričaju, možda joj se smiju. Možda David Alexu otkrije njihovu malu tajnu. Možda otkrije kako je poput neke žene niskog morala željela te noći Davida. Kako mu se doslovno nudila. Možda se sada zajedno smiju, možda ju sada zajedno preziru.

Niti sama ne zna koliko je dugo ležala u mraku čekajući Alexa. Koliko je dugo razmišlja o njima. O njemu. Strancu koji joj nije izlazio iz misli. A tada je čula kako se vrata otvaraju i izdahnula s olakšanjem. Napokon se vratio.

-Alex?-upitala je ali bilo je nešto pogrešno. Bilo je nešto drugačije u sobi. Nešto od čega je zadrhtala. Bila je to njegova prisutnost.

-David. - promuklo joj kaže na što se ona usplahirena ustala i podbočila na jastuke a kad je Uključila noćno svijetlo vidjela ga je kako stoji pokraj kreveta.

-Gdje je Alex? -

-Eno ga dolje pije sa jednim od gostiju. Eto koliko mu je stalo do tebe dok se ti tu brineš za njega. - približavao se njezinoj strani a ona dalje nije mogla ići.

-Kako si ušao? - a onda se nasmijala sama sebi i glupome pitanju. Pa on je vlasnik. Njezin osmijeh zaigrao mu je srce i ako je prekršio puno točaka hotela nije ga bilo briga. Gledati nju kako se smije grijalo je njegovo okorjelo srce. - Što želiš? -

-Izbjegavaš me od prvoga dana. Danas si zatajila da se poznajemo. Zašto malena? - sjeo je na krevet i kada bi Ispružila ruku mogla bi ga ponovno dodirnuti. Zgrčila ih je i povukla još bliže sebi jer bila je u iskušenju.

-Pa eto nisam mislila da se sjećaš tamo neke žene sa prošlog godišnjeg.-prkosno odgovori. A onda ju je pogledao tim svojim mrkim pogledom. Pogledom od kojeg zadrhti.

-Lažeš. Još onda u hodniku si bila svjesna da te nisam zaboravio.-

-Što hoćeš od mene? Zašto si sada došao tu?-okrenu glavu od nje. Uistinu, zašto je došao? Da napokon bude njegova pa da ju odbaci kao sve druge? - Znaš da ne smiješ upadati ovako gostima u sobu.-

-Znam.-

-Bez obzira sto si vlasnik. Ali ovo je nečasno. -

-Znam -

-Znaš da te mogu tužiti ako hoću. -

-Znam!-ljutito viknu. Ova žena je izvlačila sva njegova osjetila na površinu. - Znam da sam pogriješio, da nisam smio!! Ali eto na šta me tjeraš! Da upadam gostima u sobu! Da upadam tebi u sobu! - ustao se i odmaknu se od nje. - Natjerala si me da se pokazujem u hotelu i više nego ima potrebe za to! Nikada nisam bio toliko tu, a sada, sada sam tu svaki dan!!! -

-Ja?! - u nevjerici upita. - Ja te tjeram? Zar sam ja išta tražila od tebe? -

-Nisi! I u tome je stvar. Sve druge traže moje društvo, samo ti ga odbijaš! -

-Jednom sam ga tražila... - tiho započne. I slika te noći vrati mu se ponovno. Ponovno je vidio njezino razočarenje, njezinu bol - a ti si mi jasno dao do znanja sto misliš. -

-Malena... -polagano se smirio se. - Što želiš? Da se ispričam za to? To ne mogu ako to želiš. Ne mogu i neću se ispričati za to. Znaš i sama. -

-A sada si usred noći u mojoj sobi dok si mog dečka ostavio da negdje pije da zaboravi na mene. -

-Da je pravi dečko, onda ne bih dolje te zamijenio s nekim pićem! Onda te ne bih ostavio samu da odeš u sobu dok si ga molila da ide s tobom! - polagano je krenuo prema njoj. - Reci mi, malena-tiho upita - jesi li sada sretna? Jesi li dobila što želiš? Jesi li dobila bezuvjetnu ljubav? - približio se toliko da je mogao vidjeti suze u tim lijepim zelenim očima.

-Nije važno što sam ja dobila a što nisam. Ti nemaš prava tako upadati u moju sobu!-

-Zašto si onda s njim? Nisi li rekla onoga dana da se više nećeš  vezati?-

-A što sam trebala?-tužno upita.-Nisam za jednu noć, nisam za vezu.-

-Za jednu noć nisi. Vezu…-

-Već si mi objasnio tog dana kako stvari stoje.-ljutito ga prekinu.-Ne znam zašto se tu opravdam sada tebi, ali I ja sam tebi objasnila neke stvari. A ako si tu da ispraviš grešku one noći, žao mi je, Davide, ali ja ne varam. –

-I ako te ta osoba ne zaslužuje?-

-Kako znaš da me ne zaslužuje? Da li si ga upoznao? Da li si bio tu kada mi je svakog jutra nosio kavu u krevet jer eto to želi? Da li si bio tamo kada mi je donosio poklone?-

-Poklone?-ironično se nasmiju.-Pokloni pa da su ljubav. A to što je dolje a ti si sama tu…a zajedno ste na godišnjem. A to što dolje pije s nekom ženom?-na tren je zastala. Trebalo joj je malo vremena da se smiri, da ne pokaže pred njime da ju je svojom rečenicom slomio.

-A što ti znaš što je ljubav? Da li si ikada ikoga volio? I to što on dolje u baru pije s nekom ženom to je tvoja krivica. –

-On da ne želi ne bi bio dolje.-

-Znao si dobro da te želi upoznati.-nasmije se toliko podrugljivo da je njega zaboljelo srce. Jer poruga je bila upućena njemu.-Mada ima I ikoga upoznati. Ali on se bavi hotelijerskim marketingom pa mu je valjda čast upoznati tebe.-

-A ti? Zar tebi nije drago što si me upoznala?-

-Ne.-odlučno odgovori. Nije mi drago. A sada te molim izađi.-na trenutak je oklijevao a onda se ustao I bez riječi izašao iz njezine sobe.

 Nastavit će se...